Dođe gospođa u kasnim pedesetima u javnu kuću. Ogledava se, nema nikoga osim vlasnice. Tiho šapne, ja bih, znate… Vlasnica je upita, koliko novaca ima, gospođa kaže da ima pedeset Eur. Drugi kat, treća vrata lijevo. U sobi sjedi gospodin, produhovljena izraza, e debelim cvikerima na nosu. Popričaju par minuta. Ona sazna da je on doktor, sveučilišni profesor u trajnom zvanju, da je ovdje da popuni budžet. Nedugo nakon toga, gospođa se vraća, pita je vlasnica, Onda, gospođo, kako ste zadovoljni? Pa baš i nisam, ja sam to zamišljala puno bolje, nije bilo žestine. Vlasnica je pogleda i kaže: Pa draga gospođo, niste valjda očekivali da ću Vas za pedeset EUR poslati šoferu, šofer košta dvije stotine EUR-a!
Dva puta sam bio u glavnom hramu božanske kuhinje. U restoranu kojem je vlasnik Paul Bocuse. Znao sam da je restoran vrh vrhova, a o hrani i ne valja previše raspravljati. I znao sam da je usluga savršena. I znao sam da su cijene apotekarske. I dva puta sam se uvjerio u to. I nisam imao primjedbe na cijenu. Je su i hrana i usluga bile savršene.
Ovih dana štrajkaju suci. Jerbo im je mala plaća. Štrajku sudaca su se pridružili i državni odvjetnici. Jerbo im je mapa plaća. Štrajkaju državni službenici koji je vjeruju u riječi Andreja Plenkovića da živimo odlično.
Kvaliteta usluge direktno utječe na cijenu. Na slobodnom tržištu.
Gospođa željna žestokog protezanja u krevetskoj gimnastici nije bila zadovoljna pruženom uslugom. Specator je bio zadovoljan, unatoč vrlo paprenoj cijeni. Jer, kvaliteta usluge direktno utječe na cijenu.
Ovih dana štrajkaju suci. Jerbo im je mala plaća. Štrajku sudaca su se pridružili i državni odvjetnici. Jerbo im je mapa plaća. Štrajkaju državni službenici koji je vjeruju u riječi Andreja Plenkovića da živimo odlično.
To s plaćom, to je veliki problem uvijek. Još nikad nisam sreo, a sreo sam na desetine tisuća ljudi, koji su zadovoljni s plaćom. Svaki od njih bi više. Dobro, nisam ja Goran Milić, da mi je prvo pitanje Kolika Vam je plaća, ali i bez pitanja dođe se i na to kroz razgovor.
I suci i odvjetnici nisu na slobodnom tržištu, osim kad povremeno iscuri informacija o nekom sucu ili sutkinji, ili državnom tužibabi, koji se bace na slobodno tržište, pa prime lovu koju ne smiju primiti.
[smartslider3 slider=”4″]Bezobrazluk. Ništa drugo.
U ovom trenutku, sucima koji sada usporeno rade, plaća je 3.600 EUR bruto, po kalkulatoru plaća, njihova neto plaća je 2.458,73 EUR. Za one koji još nisu navikli, 18.525,31 kn.
Za tu plaću oni rade, ili glume da rade. Sude. Sude godinama vrlo jednostavne predmete. Sude desetljeća složene predmete. Donose presude koje su vrlo često skandalozne, pišu obrazloženja presuda kakva ne bi pisala mala djeca, nalaze olakotne okolnosti u koje ne vjeruju ni oni kojima je kazna skinuta na to da je stoječki mogu odslužiti, puštaju obiteljske nasilnike, oslobađaju silovatelje, tabaroše puštaju da se brane sa slobode, a do početka suđenja proći će godine, a štemerima će ruke otpast od prebijanja ljudi, a suđenje početi neće. Političke moćnike, sve one kriminalce koji su krvnički pljačkali društvo pod visokim pokroviteljstvom Andreja Plenkovića slabo izvode na sud.
I sada oni žele plaću 1.100 EUR, ali neto, višu. Skoro 30.000 kuna mjesečno. 3.600 EUR neto.
Pa se mislim, hoće li ta sutkinja, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, uistinu dobiti plaću od 3.600 EUR mjesečno. A presude joj pizdu ledene vode ne vrijede?
Pisao sam par puta o sutkinji, onoj koja obrani nije dozvolila saslušanje svjedoka obrane, a svjedoci optužbe svjedočili su u korist optuženog. Navodno oštećena strana dala je u toku procesa tri puta pisanu izjavu da nema nikakva potraživanja od optuženog, da bi ga onda sutkinja lijepo osudila na godinu dana zatvora. Pa žalba, pa Vrhovni sud u potpunosti ukine presudu jer nije zasnovana ni na kakvim činjenicama, naloži novo suđenje pred potpuno promijenjenim sudskim vijećem, da bi na ponovljenom suđenju DORH odustao, ispričao se, jer su eto oni pogriješili. Zajebali se. Sve to je trajalo samo šest godina. Čovjeku su upropastili život. Ima li i on pravo na mirovinski dodatak radi PTSP-a?
Pa se mislim, hoće li ta sutkinja, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, uistinu dobiti plaću od 3.600 EUR mjesečno. A presude joj pizdu ledene vode ne vrijede?
Rasprava oko povišenja plaća državnim odvjetnicima odvija se istovremeno dok se odvija sramotni skandal oko optužnice u slučaju Agrokor. Aljkave i nestručno, preko kurca napisane optužnice koje padaju, ili koje se vraćaju na doradu. Vrlo rasprostranjen instrument nagodbe kojim lopovi postaju amnestirani, nevješto zataškavanje evidentnih zločina poput onog Gabrijele Žalac, ili Marija Banožića, samo potvrđuju nepovjerenje u njihov rad. I oni bi veću plaću.
Pitaju li se suci, pitaju li se državni odvjetnici, kakvu kvalitetu oni pružaju građanima. Koliko su građani zadovoljni njihovim radom? Sigurno se ne pitaju, jer da se pitaju, ne bi bilo suđenja, na cestu od srama ne bi izašli.
Ali, nema to srama. Traže još. 1.100 EUR neto povećanje. Traže dvije i pol prosječne mirovine svaki mjesec daleko previsoku plaću u odnosu na svoje rezultate rada.
Plaće treba zaraditi. Poštenim radom. Znanjem. Jer, i ovo što imaju, daleko je previše.
[psac_post_slider tag=”17″]
Točno je da su suci i tužitelji zaslužili, barem trećina od njih, cipelu u guzicu. Više plaće? Kakve više plaće ionako od su od osnutka ove naše silovane države u štrajku. Pravosudne vlasti nema jer nije odijeljena od HDZ a naprotiv oni su integralni dio pravomoćno osuđene kriminalne oganizacije.