Zapetljan ko pile u kučine.
Izvježban pogled i osmijeh. Diplomatski svjesno govori neistinu.
Točnije, laže.
Kao iz onog vica „Mali će biti političar, gleda te u oči i sere“.
Više nema te voštane figure.
Nema više bezizražajnog pogleda kroz uglancanog naočale, mrdanja obrvama dok daje izjave, kao što twerkerice miču dupetom.
Samo zbunjeno dijete, uhvaćeno u laži.
Kojom se pokušao izvući iz druge laži, kojom se pokušalo izvući iz laži prije, jer je prije lagalo da bi se izvuklo iz laži.
Stoji ispred panela na kojem velikim slovima piše “Vjerodostojno” i mulja. I petlja. Petlja o tome gdje je sniman spot upravo za to Vjerodostojno.
Čudna neka scenografija, čudna neka igra sudbine…
Evo kako cijelu situaciju opisuje Index, koji je uz opis priložio i video snimku, da se ne bi kasnije reklo da se nije reklo…
“Nakon što su novinari ustvrdili da Plenković nije odgovorio na pitanje je li ga on osobno pozvao ili ne, premijer je odgovorio: “Ja ga osobno nisam zvao, znao sam da je pozvan. Pozvan je iz vlade.”
Premijer, dakle, govori o vladi kao o nekom entitetu s kojim on nema baš nikakve veze, kao da on osobno nije predsjednik te iste vlade. No, tu nije bio kraj premijerovom koprcanju.
Upitan po čijem nalogu je pozvan Šavorić, Plenković je rekao kako se – ne sjeća.
Koliko je vjerojatno da se Plenković ne sjeća tko je na ključan sastanak pozvao njegovog dugogodišnjeg poznanika, u čijem je uredu snimao predizborni spot i to, kako se ispostavilo, posve besplatno? Nije teško odgovoriti na to pitanje – osim ako se ne zovete Andrej Plenković.
“Pozvan je nakon konzultacija, kada smo razmišljali tko bi nam mogao doći, spomenuli smo njegovo ime, ja nisam imao ništa protiv, dapače”, rekao je.”
[stextbox id=’alert’ color=’000000′ bcolor=’f01d0e’ bgcolor=’71bfe3′ bgcolorto=’71bfe3′]
Čudno je to, navodno da je frajer imao vrlo velike šanse uguziti svoje dupe u fotelju tog predsjednika EU.
Vidjelo se to po prijateljskom štipanju za guzicu pred kamerama, pred pola godine.
Sada o tome može samo sanjati. Svakim danom EU mu je sve dalje. I oni su shvatili da je on samo obični ćato, koji je zasjeo u stolicu kojoj nije dorasao. Sve mu se stušilo. Radi jebenog Šavorića, one uhate Martine, jebenog Todorića, tog jebenog Borga i tih Martininih jahača iz niskoprofilnog restorana.
U bunilu koje ga je obuzelo, ne može prizvati u sjećanje tko ga je najebo da onog Alvareza bubne nogom u guzicu.
Koji mu je kurac sve to trebalo?
[/stextbox]E takav je danas imao izraz lica dok su ga novinari prcali na suho.
Svašta mu se dogodilo u pola godine.
Malo toga lijepog.
Ugojio se prekomjerno. Što od prejedanja, neurednog života, a vjerujem i stresa.
Sve ovo što radi, radi iz straha da mu se ne sruši kula, sazdana na lažima, blefiranju, aroganciji, bahatosti.
I danas je pokušavao biti otresit.
Onaj pogled s visoka upućen Bagi…
No , to je bio samo trenutak.
Jedan bljesak.
Niti sjena onog bahatog Plenkovića, sklonog niskim udarcima u duelu jedan na jedan.
Preplašeni lažljivac, kojega se vrlo brzo odriču svi.
Njegov pad biti će puno brži i puno bolniji od Bernardićevog.
Jer, HDZ je u tome izvježban…
Njima je cilj samo jedno.
Ostati na vlasti.
Kao što je SDP-u cilj ostati u opoziciji, ili biti mali član nekakve koalicije.
I to im je puno!
Koji mi je kurac sve to trebalo?
