Hrvatska

Sretna zemlja

Na zidu, bijelo, povučene četiri crte i prekrižene petom.

Počeo je šesti dan. Boravka u kazamatu. U izolaciji. Kako je to pred nekoliko godina Davor Bernardić genijalno rekao, koronarnom odjelu. Hrana je dobra. Dobijem i pivo. U sobi sam smješten sam. Imam i radio i televiziju. Pa mogu gledat i slušat. I zaključivat.

Dovucite Hrebaka iz podruma

Evo, zaključio sam da gradonačelnik Bjelovara, saborski zastupnik, stup vlasti, transparentni Dario Hrebak stanuje u podrumu zgrade N1 televizije.

Pa ga po potrebi izvlače kad god treba, ako neki pseudo politički analitičar ne dođe jerbo mu je pukla guma na autu, oni samo dovuku Hrebaka. Padne kiša, evo Hrebaka. Ne dođe Krešo Sever, evo Hrebaka. Koji ima strašan legitimitet. Predsjednik je stranke koja ima članova manje od broja stanara mog ulaza. A ne stanujem u neboderu.

Predsjednik stranke HSLS, Dario Hrebak

Gospodin Hrebak docira sada i o zagrebačkom smeću, evidentno se naslađujući, jerbo ispunjava zadaću koju su mu dali u HDZ-u. a sve nekako misli da bi za godinu dana u ovo vrijeme mogao trkeljat o načinu sanacije smeća u Bruxellesu.

Osim Hrebaka, pratim i prepisku Glavaša i Šeksa. Da se još jednom uvjerim kakav ološ smo imali desetljećima na vlasti. I još uvijek imamo.

 

Svi su sretni ovih dana. Ko praščići u blatu.

Sretni se seljaci, sretan je i premijer koji se pomalo oprasio, a sretni su i prasci jer ih krvoločna min’starka neće klati onako serijski.

Malkice je nadrkan ministar Grlić Radman, jerbo će mu manje love u džep kapati, ali njegove pritužbe ionako nitko živ ne razumije, pa samo mahneš rukom i kažeš ko ga jebe.

Mi Hrvatio smo veličanstven narod. Nešto poput Nebeskih budala. Nama porazi i neuspjesi ne služe da bi učili na njima. Mi poraze i neuspjehe pretvaramo u pobjede i trijumfe. Di si ikad vidio da su Hrvati nešto izgubili? Naše brončane i srebrne medalje imaju zlatni sjaj. Bolji smo od onih koji se kite zlatom i srebrom ispred nas, samo ne znamo koji nam je kurac danas.

Evo slušam Pokrovca, on sam sretan prekidom prosvjeda i priča na sva usta što se sve postiglo u pregovorima seljaka.

A kolinje ne spominje. Svinjokolju, šurenje, rasijecanje, još topla jetra bačena na tavu pa posuta češnjakom. Ni švargle, ni čvarke ne spominje.

Ali je sretan. Jebeno sretan. On je uspio. Sretan je i Plenković. Jer je i on uspio. A fali kolinje?. Dok seljacima iz dupeta do glave dođe… A u dupetu tvrdo.

[su_note note_color=”#f1f1f1″ text_color=”#1a1901″ radius=”12″][su_quote]Pokrovac zaboravio svinjokolje. Valjda da se kolinje ne bi poistovjetilo s terorizmom.[/su_quote][/su_note]

Kakvi su to kurčevi pregovori kad svi uspiju? Svi su pobijedili? Pravo hrvatsko.

Život ide dalje.

Dolaze izbori. Jedna grupa bedaka riješena je, strpana u mali džep. Pa će dalje…

[su_note note_color=”#f1f1f1″ text_color=”#1a1901″ radius=”12″][su_quote]Plenković kupuje poput nekakve razmažene pop pjevačice, sve što stigne. Seljaci, branitelji, sindikati, kupuje sve. Jer dolaze izbori. Ako ne kupi dosta, moglo bi biti veselo u Vlaškoj. Ili Gajevoj?[/su_quote][/su_note]

Penzijonere Plenković još ne dira puno. Oni su najjednostavniji. S njima se neće zajebavat. Pred  same izbore im zvekne petnajs eura svakom i stvar je riješena.

Penzići će se potuć ko će prije na glasanje zaokružit Andreja koji brine o njima. A cijena ista kao što je onomad SDP plaćao Cigane da glasaju za favorizirane kandidate na unutarstranačkim izborima. Valja biti precizan, pa reći, nekadašnji SDP, točnije onaj dio koji se danas zove Socijaldemokrati. Sadašnji SDP-ovce se toga ne bi nikad ni sjetili. Ne zato kaj su pošteni, nego kaj nemaju ideja. Suša u glavi.

Nesretan je jadni i mili Tomašević, primijo se posla o kojem pojma nema, a svi ga gledaju keze se, rugaju, smiju, ljute se. A on se vrti ko miš u malenom kavezu. Odronilo mu se smeće. Odronilo mu se ono na čemu je napravio karijeru. Čuvenim pikanjem zastave na smetlištu. Poput one slike Rusa koji vješaju zastavu na Reichstagu. Tipu koji se prije izbora  hvalio da je konzultant u četrdesetak zemalja, povjerovala je većina Purgera i glasala za njega. Zagrepčani i Zagrepčanci nisu. Samo Purgeri. Kakav konzultant, kakve kurčeve zemlje i to četrdeset?

Imali smo gradonačelnika gangstera i sada imam gradonačelnika trubu i dileju. Imali smo i imamo. A sreće nemamo.

[su_note note_color=”#f1f1f1″ text_color=”#1a1901″ radius=”12″][su_quote]Tomaševićev nivo općeg neznanja čini ga prilično kvalificiranim za bit ministar u vladi Andreja Plenkovića. Ističu ljudi da je on pošten. Pa ako se ne varam i prvih nekoliko godina, vjerovali smo da je Bandić pošten. Poslije smo vidjeli da nije bio.[/su_quote][/su_note]

A inače, kad vodiš ovako velik sustav, poštenje nipošto nije profesija.

Sretni su i branitelji. Ali ne svi. Sretni su najviše oni novi branitelji. Jerbo, tri puna desetljeća od zadnje ratne akcije Hrvatska i dalje dobiva branitelje. Redovito, ko na traci.

[su_note note_color=”#f1f1f1″ text_color=”#1a1901″ radius=”12″][su_quote]Koju pizdu materinu oni brane, ja ne znam, ali kote se ko štakori na Jakuševcu.[/su_quote][/su_note]

https://spectatorblog.net/gdje-se-nalazi-rodiliste-za-branitelje/18/12/2021/21/43/

Pa će im država omogućiti isplatu svega što ih i pripada jerbo su se sjetili da su branili domovinu pred tri desetljeća. Nije to puno para. Oko milijardu EUR samo za ovu novorođenu braniteljsku populaciju. Ja sam, kao čovjek koji nisam više vojni obveznik vrlo zadovoljan.

 

Jerbo ako dođe do sranja na Balkanu,  a moglo bi, imat će nas ko branit. Sigurno će prvo u vatru baciti ovih pola miliona branitelja s ratnim iskustvom, dobro plaćenih i materijalno motiviranih. A ja ću put Minhena. Da se malo mijenjamo.