Sve svoje države ponose se svojim ratnim veteranima, kažu u svom saopćenju hrvatski branitelji.
Jedna od milion udruga.
Naravno, da sve one isto misle.
Da svi moramo biti ponosni na njih.
Ni da bi pomislili na onu misao generala Pattona:
Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta!
Ali, ovo je naopak narod, baš voli misliti drugačije nego što se od njih traži.
Pa je i ponos na branitelje svakim danom sve manji.
Na žalost, taj ponos ne zamjenjuje ravnodušnost.
Naprotiv!
Kasta povlaštenih, sa velikim brojem bestidnika, neradnika i bukača traži da je se cijeni.
Jer su oni branitelji.
Koji nas ne brane već dvadeset i pet godina, ali nam brane živjeti kako želimo.
Ako to nije po njihovom ukusu. Postali su zabranitelji svega i svačega!
Kako bi oni nakon svega što su učinili u vrijeme mira mogli steći poštovanje građana?
Odricanjem od stečenih prava?
Reagiranjem na društvene nepravde, kojih je svakim danom sve više.
Ali ne.
Njihovo je, pažljivo pratiti tko nastupa na glazbenoj sceni i podići se na noge ako je nepoćudan.
To je jedini smisao postojanja tih udruga, osim naravno, financijskog.
Branitelje pod parom, pod vječitim pritiskom već dulje vrijeme drži Mirando Mrsić, predsjednik stranke Demokrati.
Bivši ministar rada i mirovinskoga sustava
Koji je pred nekoliko mjeseci izašao sa prijedlogom o razdvajanju braniteljskih mirovina i mirovina stečenih radom.
Jer je zbog vrlo velikog učešća braniteljskih mirovina u mirovinskom fondu ugrožena isplata mirovina ljudima koji su te mirovine stekli radom.
Bit je Mrsićevog prijedloga, da bi se mirovine koje se isplaćuju braniteljima, isplaćivale u jednom iznosu, naravno, ali u dva dijela. Jedan dio, koji bi se isplaćivao iz mirovinskog fonda, bio bi isplaćivan za vrijeme provedeno u radnom odnosu. Drugi dio, za vrijeme provedeno u ratu, bio bi isplaćivan iz nadležnog ministarstva (branitelja, unutrašnjih poslova, obrane) ovisno o tome gdje su stekli pravo na mirovinu po posebnim propisima.
Dakle, ako nekakav branitelj ima mirovinu na primjer, 5.800 kuna, a radio je petnaestak godina, pa je stekao pravo na mirovinu od 1.600 kn, njemu bi mirovina i dalje bila 5.800 kuna, s time da bi mirovinski fond (vaš, moj i njegov u tom dijelu) plaćao 1.600 kuna, a ministarstvo na primjer branitelja, 4.200 kuna.
Ukupno 5.800 kuna.
Ali.
Mrsićev prijedlog unio je strašan nemir u braniteljsku košnicu.
Uzbunili se trutovi.
Pa se pjene, vrijeđaju, svašta bi oni, a pri tome redovito bulazne svoje uobičajene fraze o dignitetu, zahvalnosti, nepoštovanju njihove borbe, svojoj ugroženosti.
Oni baš ne žele primati dio mirovine iz proračuna za dio koji su proveli u borbi, nego hoće baš sredstva iz vašeg i mojeg mirovinskog fonda.
Da bi smanjili vašu i moju mirovinu, ili u konačnici da bismo ostali bez njih, jer za sve dostajati neće.
A kurva država, posve sigurno neće voditi računa u besparici o vama i meni, nego o njima.
Jer konjine u državi nisu nikada čuli za George Pattona i opet:
Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta!
U obrani svojeg stečenog prava na redovitu mjesečnu pljačku mojeg mirovinskog fonda, oni ne biraju riječi.
Pa frcaju digniteti, zlonamjernost, štetnost, uznemiravanje, prikazivanje branitelja kao teret.
Iskreno, mislim da je greška na obje strane.
Uvjeren sam da je Mrsićev prijedlog dobar, jako dobar, ali nije iskomuniciran na način da ga se dobro razumije.
A to nije bilo teško, vjerojatno je Mrsić računao da će ljudi shvatiti o čemu se radi.
Po meni, puno manje povike bilo bi da je izašao sa prikazom koji pojašnjava sve.
Pa je na kraju trebao pitati, što vas u svemu ovome smeta?
Dakle stvar je mogla izgledati ovako:
Gdje je problem gospodo branitelji?
Što vi u stvari želite?
S druge strane je greška samo jedna.
Branitelji ne prihvaćaju nikakav razgovor o svojim novcima, koje grabe iz mog mirovinskog fonda.
Osim ako je riječ o povećanju.
Na žalost, u svom saopćenju od danas, oni su u pravu.
Oni uistinu JESU teret mom mirovinskom fondu u kojeg sam punih 40 godina izdvajao sredstva za svoju mirovinu.
A i neki od njih koji su bili zaposleni i iz plaća izdvajali sredstva.
Interesantno je u cijeloj prići još i to da se saopćenjem javila Zajednica udruga hrvatskih branitelja liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja.
Interesantno je da zemlje, poput recimo SAD, priznaju maksimalno trajanje PTSP-a pet (5) godina.
Nakon toga PTSP-a nema.
Za vrijeme dok boluješ od PTSP nema Boga mi ni upravljanja automobilom, na primjer.
A kod nas se broj oboljelih od PTSP-a i dalje povećava.
I da, na ovaj nepošteni način, vi jeste teret onima koji su radivši cijeli život, računali na pristojnu mirovinu.
Jer ćete im je pojesti!
PS. Sada kada ste vidjeli matematiku, pročitajte i izjavu branitelja, pa razmislite, TKO JE U PRAVU!
