U članku: [hide]
- Sjećate se Malog mista?
- Sjećate li se onog starca, zaboravio sam kako se zove, koji sjedi uz brod, a radnici dovare brod, bez prestanka a on samo Triba radit, radit…
- Rad, to je ono što je od majmuna napravilo čovjeka, a od čovjeka konja. Dakle ono što je od majmuna proizvelo Milana Bandića, koji dela ko konj.
- Dalje od konja nema. Konj je dakle, savršenstvo rada.
- Nekada i nije bilo baš tako. Ne treba se spuštati daleko po povijesnoj ljestvici, do starog Rima, pa pričat o robovskom radu, prisilnom radu, niti do II svjetskog rata, gdje su milioni radno sposobnih ljudi tjerani na rad u životinjskim uvjetima, odvozili su ih u tvornice gdje su radili na projektima bitnim Hitlerovoj Njemačkoj. Samo fantastična genijalnost i tehnička nadarenost, spala je Wernhera von Brauna da ne zaglavi dugogodišnju robiju radi korištenja prisilne radne snage. Albert Speer nije bio toliki genijalac, pa je zaglavio u Spandau na dvadeset godina. Nisu mu oprostili njanci jednu minutu boravka u zatvoru, sve radi prisilnog rada koji je organizirao i na kojemu je bila bazirana strahovito jaka njemačka ratna industrija.
- Ne, ne treba ići tako daleko, dovoljno je vratiti se dvadeset i pet godina unazad, u nedaleki Mostar u Tvornicu Soko, nekadašnji ponos vojne industrije SFRJ, u kojoj je za vrijeme rata vrlo uspješno direktorovao Dragan Čović. Biti uspješan direktor, otprilike u par riječi znači da imaš osiguranog posla i naplatu, te da troškove držiš na zadovoljavajućem nivou, paziš da ne divljaju.
- U troškovima je uvijek vrlo velika stavka, plaće zaposlenika.
- Koje je rečeni Čović vrlo uspješno držao pod kontrolom, jer je dio zaposlenika koji su radili u Sokolu živjelo u Heliodromu, koncentracionom logoru HVO-a, nedaleko tvornice.
- Da, dobro ste razumjeli, on je za rad u svom poduzeću koristio robove. Logoraše iz logora Heliodrom.
- U Heliodromu su bili uglavnom zatvarani Bošnjaci, Balije, kako su ih zvali.
- Dakle, na samom kraju dvadesetog stoljeća, angažirana je robovska radna snaga, ljudi su prebijani, loše hranjeni, prijetilo im se likvidacijom.
- A on je svakodnevno prolazio kraj ljudi, pretvorenih u stoku, ponosno i gordo, uzdignute glave, jer on je direktor, dobar direktor, koji je srezao troškove plaće na minimum!
- Gorko je i čemerno čitati njihova svjedočanstva nakon dvadeset i pet godina. Uništeni životi, sjebana budućnost, razorene i uništene obitelji.
- Pamtit će ga oni i njehovi potomci generacijama.
- I sada, nakon dvadeset i pet godina, Hrvatska želi upravo njega, za člana predsjedništva BiH.
- Pa koji je kurac toj Hrvatskoj?
- Još jedna bolna asocijacija na razno razne logore, iz raznoraznih vremena…
