Ovih, sad već fjakstih i vrućih dana došlo je vrijeme izora Predsjednika/ce Vrhovnog suda. Taman po ovakvim vrućinama, morao bi početi nešto i raditi Predsjednik RH. A već smo pomislili da ga nemamo. Pa imaju li ti ljudi dušu? Do sada nije radio ništa, pa sad po ovoj vrućini? Morati će prestati brojati paunove na Pantovčaku, a njihov broj je dramatično pao, sa dva na jedan. Pa je zamišljeno gledao kroz prozor i brojao Jedan, Jedan, Jedan…
Vrhovni sud Republike Hrvatske najviša je sudska instanca u zemlji, čiji je glavni zadatak osigurati jedinstvenu primjenu zakona i pravo na pravedno suđenje u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i zakonima. Na čelu Vrhovnog suda nalazi se predsjednik, čija je uloga ključna ne samo u administrativnom upravljanju sudom, već i u oblikovanju pravne prakse i sudske politike u zemlji.
Kriteriji za izbor
Kandidati moraju biti istaknuti pravnici s bogatim iskustvom u sudstvu ili pravnoj teoriji. U pravilu, to uključuje višegodišnje iskustvo na najvišim sudskim instancama ili značajne doprinose akademskom razvoju pravne znanosti. Osim profesionalnih kvalifikacija, kandidatima se procjenjuje moralni integritet te sposobnost vođenja i upravljanja složenim sustavom. Kao što vidite, tu nema mjesta za razne trećerazredne stranačke kokošare i dupelisce koji smetaju svima, čak i onima u vlastitoj stranci, pa ih se riješe, maknu u stranu da ne smetaju. To rade sa Ustavnim sudom. S Vrhovnim nema zajebancije.
Javna rasprava
Jedan od ključnih elemenata modernog procesa izbora predsjednika Vrhovnog suda je javni intervju kandidata. Na ovim intervjuima kandidati iznose svoju viziju budućeg razvoja sudstva, reforme koje smatraju nužnima te kako planiraju unaprjeđivati rad Vrhovnog suda. Intervjui su često otvoreni za javnost, što osigurava transparentnost procesa. Javna rasprava je i iskakanje političara pred mikrofone, pa oni onda iznose svoje mišljenje.
Po metodi, mišljenje je kao šupak, svaka ga budala ima.
Kad smo kod toga, za sada nemamo stav niti mišljenje Gordana Grlića Radmana, Marije Vučković, HDZ-ove Ave Karabatić – Majde Burić. Njihova razmišljanja s nestrpljenjem očekujem.
Ali, javio se umjesto njih, David Vlajčić njihova alternativa iz kvote Domovinskog pokreta. Jer vidla žaba da konje potkivaju, pa i ona digla nogu. Ajde da i on malo pljucne.
Pa je na pitanje hoće li zastupnici Domovinskog pokreta dati glas za Artuković Kunšt, ministar je odgovorio da o tome razgovara vodstvo stranke u unutar vladajuće većine.
Naravno, dogovaraju cijenu glasa, jerbo znaju oni da je dvadeset EUR, koliko su plaćali glas na lokalnim izborima, preniska cijena. Kad dogovore cijenu, onda ćemo znati mišljenje i stav stranke u kojoj političari strastveno odmjeravaju koze dok zavodljivo hodaju livadom.
On se u pravo općenito razumije ko što se gospođa Marica razumije u krivi kurac, premda je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, pa je postao pravnik. Ali, valja uzeti u obzir da se radi o čuvenoj osječkoj Sorbonni, poznatoj po cijelom nizu stručnjaka koji svojim znanjem impresioniraju svekoliko rvacko pučanstvo. Hrvatsko malo manje.
Čini mi se da je došlo vrijeme da Ministarstvo poljoprivrede promijeni ime u Ministarstvo gospođe Marice.
Čovjek je magistar. A znate onu, nije bistar ali je magistar, a ima i drugi dio. Nije bistar, ali je ministar.
Gospodin Vlajčić zadovoljava oba kriterija. Pa naravno, kad imaš oba kriterija ispunjena da si odma u prvom krugu za izbor ministara. Jer, Plenkovićevi istančani radari to odma detektiraju.
Tužno je, što se upravo jednako kao što se razumije u pravo, ministar poljoprivrede razumije i u poljoprivredu. Opet ja s gospojom Maricom i krivim kurcem. Jedina veza s poljoprivredom mu je ta što je prije imenovanja ministrom bio referent za groblja u gradu Vukovaru. A grobovi se kopaju, kaj ne? A u poljoprivredi se kopa. Pa savršeno.
Ministar po mjeri Andreja Plenkovića
Taman po kriterijima Andreja Plenkovića. Naravno!
Da ne bi bio jedini koji se u poljoprivredu ne razumije, jer u početku kad je došao, nije znao da u tom ministarstvu tih koji se u poljoprivredu ne razumiju ima razbacanih po svugdje, ko đubreta na livadi, gospodin Vlajčić prvo je imenovao svojom glavnom savjetnicom gospoju Želju Perić, sestričnu, koja se u poljoprivredu razumije ko dva put navedene kospoča Marica. Pa će gospoja Marica savjetovati ministra kakav poklon kupiti šogoru, obavještavati ga o terminima krizme i prve pričesti mladih članova obitelji.
Čini mi se da je došlo vrijeme da Ministarstvo poljoprivrede promijeni ime u Ministarstvo gospođe Marice.
Sve to se događa u državi u kojoj je turizam na silaznoj putanji, prvenstveno radi pametne Plenkovićeve politike, lansiranja cijena u nebo. Turisti su shvatili da plavog a jeftinijeg mora ima svugdje. Da bistrog, a jeftinijeg mora ima svugdje. Čak i u zemljama gdje su stanovnici bistriji od mora, za razliku od nas Hrvata.
Javna rasprava u Hrvata, to vam je javna kuća, neki jebu, a svi plaćaju…
