Isprva se činilo da je Zoran Milanović prvak svemira u bahatosti. Čovjek slabo podnosi budale, nisu mu draga ni podjebavanja, pa onako brzomisleći, odjebe svakoga za koga misli da treba.
Onda smo shvatili da je Zoran Milanović mali dječačić umrljan pijeskom koji se igra u pješčaniku slažući kule od pijeska.
Pojavio se Andrej Plenković.
Čovjek, za razliku od Zorana Milanovića koji slabo podnosi budale, a nisu mu draga ni podjebavanja, ne podnosi nikoga, a drage su mu budale i besprizornici.
Pa odjebava koga stigne. Ne mogu se sjetiti koga sve rečeni Andrej nije odjebo. Bahato, cinično i bezosjećajno.
Od rođenja Andrej ima grešku. Samo jednu.
Rodio se pedesetak godina prekasno.
Ljudi poput njega, cinični i bez imalo empatije radili su karijere početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća.
Karijere su im trajale kratko, ali ih je čovječanstvo zapamtilo.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD REKLAME
Zima je. Danima nismo vidjeli sunca.
Dosadna kiša sipi, kao da nam nije dosta čemera i tuge.
A zmije ispuzale, kao da je ljetna žega.
Došlo je doba godine kada nas svojim mudrostima časte biskupi. Oficiri Crkve u Hrvata. Naravno da namjerno nisam napisao časnici, jer za bit časnik, trebao bi, barem u normalnom društvu biti častan.
Naravno da nisam napisao Katoličke crkve, jer Crkva u Hrvata ima sve manje dodira s Katoličkom crkvom.
A svi oni odavno su izgubili bilo kakav dodir s Onime u koga vjeruju, čiju ljubav prema ljudima propovijedaju.
Javio se Antun Škvorčević. Biskup požeški. Koji smatra da bi u sudjelovanju o epidemiološkm mjerama trebali sudjelovati i odluke donositi i stručnjaci za vjeru.
Popovi. Ko da nam nije dosta truba iz stožera.
Na stranu što mislim o Stožeru, ne smijem to niti reći, a kamo li napisati, ali ideja tog čovjeka zla pogleda, koji bi trebao širiti ljubav i poštovanje među ljudima, monstruozna je.
Svi važniji crkveni događaji ove godine rezultirali su bujanjem epidemije. Dok su građani u obrani protiv epidemije uskraćeni za slobodu kretanja, mnogima je uskraćeno i pravo na rad, dok je zdravstvena skrb teško oboljelima svedena na pokušaje telefonskih razgovora s liječnicima koji stelju pod teškim teretom borbe z ljudske živote, ovaj čovjek koji bi trebao biti pastir ljudskih duša, pokazuje svoju vučju narav.
On uopće ne razumije da se radi o ljudskim životima, o društvu koje je upalo u ogromnu ekonomsku ali i moralnu krizu izazvanu koronom.
Miješanje javnih dužnosnika u vjerske kompetencije nazire se i u njihovim mjerama kojima određuju ili preporučuju vrijeme u koje će se slaviti božićna misa polnoćka, koliko će vjernika na njoj sudjelovati i kako će biti u crkvi raspoređeni, što će se i kako pjevati, koliko će sveto slavlje vremenski trajati, kako će duga biti homilija, na koji se način vjernici trebaju pričešćivati. Sve navedeno očituje kako nije bilo dovoljne i kvalitetne komunikacije između Hrvatske biskupske konferencije i javnih dužnosnika o crkvenoj i vjerničkoj specifičnosti u trenutačnom izvanrednom stanju.
Izjavio je jučer, na Božić.
Kak bi rekel moj frend Joža, ovaj ko da je iz pičke na beton opal.
A on je u pravu.
Mislim, nije u pravu moj frend Joža. U pravu je ova popina.
Jerbo, Hrvatska je ko fol sekularna država, u kojoj Crkva u Hrvata ima povlašteni položaj.
Mjerama stožera zabranjeno je pjevanje na misama.
A pred vrhovnim čuvarima zakonitosti, vladavine prava, predsjednikom vlade i predsjednikom Sabora jučer se pjevalo na misi. Pokazali su što misle o sekularnoj državi.
Jer ih boli kurac.
I Crkvu i Plenkovića i Jandrokovića.
Ovo nije vaša država, ovo je njihova igračka, u kojoj ste prisiljeni živjeti.
