Ručao sam papaline. Prilog kruh, i čaša crnog gustog težačkog vina. Taman da me okine za spavanje.
Kunjam i podsvjesno slušam uspavljujuće jednolično i ne glasn, odrndanje susjedove klime. Zvoni telefon. Sin je. On treba doći na more u ponedjeljak. Tata, imam problem s autom. Znam da ima, pa auto je proizveden kad je on u vrtić išao. Duša mu je iscijeđena. Mast izvađena. Tata, jesi li ti slobodan 22.8?
Pojma nemam, nemam pojma ni koji je datum, nemam pojma ni o čemu, a kamo li o 22.8. Diplomatski, odgovaram, a da mu ništa ne odgovorim Niti se svaki čovjek slobodan, niti je svaki Slobodan čovjek.
Sin ko iz topa, daj tata, ti i Praljak. Ozbiljno te pitam. Tiho, da klipan ne čuje, opsujem i stenjući dopuzim do mobitela. Gledam kalendar. Valjda jesam, govorim. Zašto? Jer, obično se sprema neka trapula kad ovako fino pita. Znam ja svoju dječicu. Tatina djeca.
Evo, poslao sam ti program.
Kakav sad pa program, da znaš, ja u kazalište ne idem nikakvo. Bolje mi je doma spavati.
Pročitaj, pa mi javi, praktično priklopi sinek. I poklopi.
Aljmaš
Dakle, moj sinak, ozbiljan dječačić od dvadeset i osam godina, na popisu se javno izjasnio kao ateist, poželio je da nas dvojica krenemo put Aljmaša. Na blagoslov.
Prebirem u mislima po karti, Aljmaš, Aljmaš, pa i nije to baš jako blizu. Zato valjda i pita, jer njegova krntija do tamo nemre doć ni u ludilu.
Onda počnem čitati što mi je poslao.
Dana 22.08.2022. godine u Aljmašu će se vršiti blagoslov vozača i vozila. Kao i svake godine. Sad sam povezo. On bi blagoslovio svoj auto, pa bi mu proradila turbina na klimi, a i rupe na auspuhu bi zacijelile. Što li sve popine izmisliti neće da uberu lovu od budala. Jer, poštujem vjernike. Ali blagoslivati aute. Ne znam kad bu blagoslov friteza. A i vešmašine blagoslovljene me zanimaju. Ali laptopa škropiti svetom vodicom, ne dam!
U Aljmašu je sagrađena crkva, jedna od onih modernih. Crkva koja me podsjeća na slona koji se polijeva iz visoko podignute surle u podne, kraj neke muljevite bare.
Poznam jednu veselu gospođu iz okolice Zagreba. I ona se bavi posvetom automobila. Kako svojeg, tako i tuđih. Ali ne samo svetkom, nego i ostale dane, naročito petkom, jer petak je dan za metak, a ostale dane topovsko tane. Ali sve se mislim, nije to to.
To vam nekako izgleda ovako.
U zadnji čas dođu bemveji i mečke ali i šestice, s o retrovizor obješenim krunicama veličine osrednjeg crkvenog zvona, dok iz njih trešti duet Cece i Saše Matića – Lažov notorni. Ne obazirući se na automobile drugih vjernika, koji satima čekaju pod vrelim suncem, probiju se na čelo kolone. Uz usku stazu planinsku, visoko, kako bi to napisao Vladimir Nazor, u pjesmi Titov Naprijed!
Automobili stoje u redu, poput formula jedan na startu.
Prvo bemveji, mečke i šestice, u njima đikani i kockoglavi krkani s glavinama nasađenim na ramena. Priroda se nije zajebavala i gubila vreme praveći im vrat. Vrelo ljetno sunce obasjavati će njihove glatko izbrijane ćele, a svijetlost će se odbijati na gola bedra djevojaka koje odjevene u šljaštećim dopičnjacima sjede kraj njih i kimaju glavom u ritmu, dok se Cecin glas razlijeva automobilom i širom okolicom. Napučene pačje usne, ogroman križ naguran među plastične balone što napola vire iz duboko dekoltiranih majica. Izlaze dok čekaju, protegnuti noge i pokazati nove štikle s platformom od sedam centimetara.
Izlaze i oni, ćelavi dasovani u crnim lačicama, dolje uskim, a gore širokim, s obaveznom crnom košuljom, a na kragni vrlo elegantno izvezen uzorak hrvatskog pletera. Zlaćani križ oko vrata obješen na zlatni sidreni lanac Titanica. Prašnjave cipele, špic papak marke Tolušić, vrhova blago povijenih prema gore, tek da se diskretno pokaže odakle vuku porijeklo.
Iz opanaka.
Vrata ostaju otvorena, Saša i Ceca upravo mijauču Ko ne spava noću i čeka do zoreee.
Ogledavaju se, posprdno se nasmiješe. Iza njih rijeka vozila, ima tu svašta, od golfa jedinice, do Renaulta četvorke, ima u daljini i jedan NSU Prinz TTS. Skupilo se tu vozila koliko ti srce želi. Došli su, jer nisu mogli položiti tehnički pregled, pa će sveta vodica nadbiskupa Đure Hranića svakako popraviti kuplung lamele, karburatore, promijeniti ulje u kočnicama, a samo po sebi razumljivo je da će odmah kad prve kapi svete vodice padnu o šoferšajbu, pakne na kočnicama postati kao nove.
Auti će biti u doslovce, blagoslovljenom stanju.
Iz daljine dolazi nadbiskup Đuro. Tabanja on stazom Svetišta Gospe od Utočišta, jednog od najpoznatijih svetišta u Hrvatskoj, starog preko četiristo godina, koje je danas gramzivošću moderne Crkve u Hrvata, postalo Svetište Gospe od montir grabe.
I Isusa bi, da je živ ovi opljačkali.
Škropi vodicom svetom aute, eno neka glupača s usnama do šoferšajbe crne spuštern bembure upalila brisače, jerbo je pomislila da je kiša. Iz vedrog neba.
Vozače ne znam kako blagosliva, a mislim da to i nije potrebno, jer su nam ceste prepune vozača koji su bogovski blagoslovljeni. U Zagorju je blagoslov pri svakoj kleti. Svaki dan.
Nekada su popovi, kad im je ponestalo love, prodavali oprost grijeha. Sada tikvanima blagoslivaju automobile. Što uopće može biti slijedeće?
Čitam. Gledam. Zovem.
Halo, ja sam. Slobodan sam 22.8.
Možemo taj dan odvesti auto na otpad.