Avijoni

Imamo mi  kao društvo podosta neprijatelja. Ali oni nisu vanjski, spoljni kako bi rekli Srbi. Oni su unutrašnji. Spolni, jer nas jebu u mozak. Unutrašnji neprijatelj desetljećima podriva ekonomski sustav zemlje krađom, neznanjem, krivim odlukama sve od reda krivim, u stvari za sebe pravim.

- Advertisement -spot_imgspot_img
- Advertisement -spot_imgspot_img

Dolaze Rafale avijoni.

Ne kužim se ja u tu izbornu propagandu, ali datum dolaska je davno planiran, a trebao je biti taman pred izbore. Na kojima bi građani radi oduševljenja što imamo Rafale čekali od pet ujutro da bi zaokružili Andreja Plenkovića, a oni manje sretni, koji nemaju čast živjeti u Prvoj izbornoj, glasali bi za Njonju, Bačića i ostale Jebačiće. Jerbo Rafali su tu. Pojma nemam, jel je planirano da taj dan bude neradan, pa da sve Hrvatice i Hrvati bleje cijeli dan u nebo dok u brišućem letu nad njihovim glavama prolijeće nekoliko stotina osnovnih škola, vrtića, na desetke uređaja za magnetnu rezonancu, nekoliko novih bolnica, na tisuće stanova u kojima bi mogli stanovati mladi, ili šleperi živežnih namirnica za prehranu djeci u vrtićima ili školama. Uz zaglušujuću buku nebom će tutnjati na desetke tisuća radnih mjesta.

 

Kako imamo Hrvatsku, tko je vlasnik Hrvatske, trideset i pet godina nakon povika, ne znamo, ali mi nismo. Vlasnici su skriveni u poreznim oazama, daleko od prstiju poreznih inspektora voljene im Hrvatske.

A Andrej Plenković će mahati ozaren, pa će u mikrofon drekniti, Imamo Rafale, baš ko nekad Franjo što se dernjao Imamo Hrvatsku.

Kako imamo Hrvatsku, tko je vlasnik Hrvatske, trideset i pet godina nakon povika, ne znamo, ali mi nismo. Vlasnici su skriveni u poreznim oazama, daleko od prstiju poreznih inspektora voljene im Hrvatske.

I onda zajeb. Datum izbora je pomaknut. U lijevo gledajući vremensku crtu. Unaprijed. Pa postoji poprilično velika vjerojatnost da će svečani prelet neizgrađenih škola, vrtića, bolnica, ambulanti, nekupljenim uređaja za MR proletjeti nebom tek nakon izbora. Doletjeti će Rafali a odletjeti škole, bolnice i magnetne rezonance. A oni kaj su trebali doći u pet ujutro glasati sretni što imamo Rafale, doći će malo kurac. Jebe se njih za neizgrađene škole, vrtiće, bolnice, ambulante, nekupljene uređaje za MR. Rafali su bitni. Ni malo me ne bi čudilo da se sada šalju poruke, depeše, moli se, skidaju se gaće, sve samo da bi Francuzi isporučili koji rafalčić ranije, pa da na dan predizborne šutnje ili izbora ono, kao slučajno nad glavama zatutnji stara kanta u niskom letu. A građani padaju u afan. I glasaju za čudotvorca koji je donio pravilnu odluku i kupio havijone, a ne bolnice, škole, vrtiće, ili ne daj bože slinavim penzićima podigao penzije.

Pročitajte i ovo:
Go Zoki go!

Rafali su bitni jer nas štite od neprijatelja.

Prvo, tko je neprijatelj? Tko je dovoljno lud poželjeti okupirati ovo gdje ni trava ne raste? Ovo gdje se sve sjebava samo od sebe, zemlju kojoj je vrijeme poluraspada trideset godina. Puno kraće od atomskih bombi bačenih na Bikini. Jesmo li uopće definirali, odredili tko su neprijatelji? Srbi? Bosanci? Albanci? Ostali susjedi su nam rečmo, saveznici, kakvi saveznici vidjeli smo kod strmopizda drona u sred Zagreba. Gdje su saveznici patili od kurcobolje. Mislim da nisu. Imamo mi  kao društvo podosta neprijatelja. Ali oni nisu vanjski, spoljni kako bi rekli Srbi. Oni su unutrašnji. Spolni, jer nas jebu u mozak. Unutrašnji neprijatelj desetljećima podriva ekonomski sustav zemlje krađom, neznanjem, krivim odlukama sve od reda krivim, u stvari za sebe pravim. I tu ne pomažu Rafali. Tek poneki rafal bi pomogao. Ali nakon izbora.

- Advertisement -spot_imgspot_img
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.

najnovije

- Advertisement -spot_img

Umro je Papa

Umro je Papa. Papa Francisco, Argentinac talijanskih korijena. Papa kojeg sam volio. Koji mi je bio drag, onako neposredan, lijepog osmijeha, čovjek koji je...

Zagreb, mala bara, puno krokodila

Dost mi je lako pisati o nadolazećim lokalnim izborima u Zagrebu. Nikad nisam mogao ni pomisliti da će izbori, bilo koji, doći, a mene...

Hrvatska kao dete kreten koje nitko ni ne spominje

Dugo godina pratim politiku. Ili politika prati mene. Sve je to interakcija, jer mi Hrvati bez politike ne možemo ni na zahod otići. Politika...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Najnovije

spot_img
- Advertisement -spot_img