Izbori su. Za pet dana. Bogu hvala, još tri dana kampanje. Pa onda tišina od koje bole uši. Pa izbori. Izlazne ankete, pa noć dočeka rezultata. Noć je to u kojoj svi proglašavaju uspjeh. Neki ozarenog lica, neki kiselog ili ljutitog. Ali proglašavaju dobar rezultat. Ne daj Bože da bi rekli, Zajebali smo. Ustrajni u laži, kao što su lagali cijeli svoj politički vijek. I lijevi i desni i srednji.

Od proglašavanja izbora, pa nakon nekoliko sati i objave Zorana Milanovića da će on predvoditi listu na izborima, a na kraju objave ispalio je kao iz topa Rijeke pravde dolaze, prošlo je nepunih mjesec dana, a kao da je bilo pred godinu dana. Svašta se tu izdogađalo. Prvotni šok HDZ-a, pa reakcija Ustavnog suda, pa tko ih jebe Zorana Milanovića. Zoran Milanović je samo trominutnim nastupom ubio, ne bih rekao šanse, jer one su bile nikakve, ali ubio je snove Sandre Benčić i Nikole Grmoje,  koji su se, ne znam kojim ludilom vidjeli u Banskim dvorima. Kako vladaju Hrvatskom. Pa po cijeloj Hrvatskoj  postavljaju staze za bicikle, ili zabranjuju pobačaje. I ništa od bicikala. Za pobačaje, vidjet ćemo. Jerbo isti taj Ustavni sud koji je rekao da kandidatura Zorana Milanovića nije u duhu Ustava, pa je SDP-u i Zoranu Milanoviću zabranio spominjanje njegove kandidature, naložio je pred dosta godina da se mora donijeti novi Zakon o pobačaju, a u tom zakonu ne smije pisati da je pobačaj zabranjen, pizdunski šuti već dosta godina, jer je Vlada Andreja Plenkovića odlučila ne donositi taj Zakon. Što je u konačnici i dobro, jer nisam siguran da bi Ustavni sud ustrajao u svom stavu o zabrani zabrane pobačaja. Kao što nije ustrajao u dosta slučajeva. Sjetite se samo zabrane rada nedjeljom.

Nagledali smo se, ali i nažalost, i naslušali svega i svačega u ovih mjesec dana. Od vrijeđanja, o masnog laganja, nabacivanja blatom. Bilo je ružno. Gledali smo i Komadinu i Piculu. Previše za želudac. Sve stranke koje su nadrljale na komaček papira nekoliko rečenica i proglasile to svojim programom, gubile su vrijeme. Jer ne sjećam se, a pamćenje mi je dobro, da su ikad odlučivali programi. Ko u onom vicu, kad direktor priča da su se na natječaj javile žene, jedna je profesorica, govori pet jezika, druga je doktorica znanosti, sve na svijetu zna. A zaposlio je treću. S velikim sisama.

Tko ima veće sise, vidjet ćemo u četvrtak, jer je to dan kad se mrtvi broje. Sve ankete daju popriličnu prednost HDZ-u, upravo kao što su na prošlim izborima davali prednost Restart koaliciji, pa vidi što je ispalo. Na tim izborima bilo je je 1.666.907 valjanih listića. Svakako treba obratiti pažnju na one tri šestice, znak Antikrista koji je valjda Hrvatima htio pokazati da uvijek može gore. Ukupno je glasalo 1.705.620, a pravo glasa imalo je 3.677.904          Hrvatica i Hrvata.

Dakle, glasalo je manje Hrvatica i Hrvata no što ih je ostalo kod kuće. Točnije glasalo je 46,90% građana Hrvatske.

To znači da se 53,10% građana Hrvatske jebe živo što se događa s njihovim životima.

Jer, parlamentarni izbori su jedini trenutak u četiri godina u kojem građani mogu reći, nije bilo dobro. Ili bilo je dobro.  Ovih više od pedeset posto pojma nemaju jel im dobro ili im nije dobro. Toliko pojma nemaju da im je bilo bed prohodati par stotina metara do birališta, mahnuti osobnom kartom,  pa tamo nešto nadrljati.

U ovoj prilici izbori se održavaju u srijedu. U sred tjedna, pa je teško spajati bilo što s bilo čime. Jedino spajanje koje treba napraviti,  povezati tri činjenice: povezati činjenicu da su izbori, činjenicu da je neradni dan, i osjećaj poštenja i časti.

Zašto poštenja i časti? Pa upravo radi izbora proglašen je neradni dan, pa ako sam već doma, onda ću i glasati.

Odluka da izbori budu u srijedu, pa je radi izbora proglašen neradni dan u cijeloj državi velik je ispit časti, poštenja i odgovornosti svih Hrvata.

Hoćemo li ga položiti, pitanje je. Dok ovo pišem sjećam se svih onih razgovora iz prošlosti, Moj glas ništa ne znači, nemam za koga glasati, to je bez veze. U stvari i jest bez veze. Jer se nadaš da će bezveznjaci koji se inače stalno žale na težak život, nepravde, čekanja kod liječnika, na inflaciju, uopće imaju pravo glasa i nalaze se na popisu birača.

Zoran Milanović je u kampanji bio grub. Bio je vrlo često s one strane granice pristojnog izričaja. Ne pravdam ga, jer eto i sam pišem da je bio s one strane granice. Ali, naučio me život, o finim stvarima priča se fino. O pristojnim stvarima piše se pristojno. Vrijedi i obrat, naravno.

Sve što je izrekao, vjerojatno vam se ne sviđa, velikom broju vas.

No probajmo na drugi način.

Sučelite! Sučelite sve što je rekao. Dobro se podsjetite.

I onda se sjetite, ministrice koja je krala, kombije hrane plaćene vašim novcem vozili su joj kući. U pet godina joj nije ni počelo suđenje. Ministar u prometu ubije čovjeka. Sjetite se svih dilema oko količine alkohola u krvi, nedavanja iskaza policiji, pola godine je prošlo, još se ne događa ništa. Sjetite se nepravedno dodijeljenih (ukradenih) državnih stanova u centru Zagreba, dok vaše dijete spava u sobi dva na dva metra ili više od pola plaće izdvaja za pljesnivi podstanarski stan. I oni su u stanu i dalje. I bit će voljom onih koji nisu glasali. I nikom ništa. U stvari, smiju vam se. Sjetite s katastrofalne obnove. Sjetite se zapošljavanja preko SMS-a, dok čitate mail vašeg djeteta što vam piše o mukama života negdje vani. I nikom ništa. Sjetite se suca koji je friendly nastrojen prema krimosima, koji više nije sudac, nego ih sada treba ganjati. Znači li to da sudovi neće imati posla? I nikom ništa. Sjetite se, naročito dok plaćate ratu plina, da postoje ljudi koji su količinu plina koju vaše kućanstvo ne uspije potrošiti za deset godina, plaćali jedan cent. Sedam i pol lipica. I nikom ništa. Sjetite se da kava nije poskupila dvije lipe. Nego pet kuna. I nikom ništa! Sjetite se šnajderice i umirovljenika koji su imali milijardu kuna na računu. I nikom ništa. Sjetite se ministra koji je radio katastarske lopovluke na Braču. I nikom ništa. Sjetite se i saborske zastupnice koja je na tom istom Braču napravila kamenu viletinu, bez ijednog valjanog dokumenta. I nikom ništa! Sjetite sa kako je spičkan Agrokor. I nikom ništa. Sjetite se muljanja s izolacijom u koroni, kad niste smjeli na cestu, a zastupnik većine  pod mjerama izolacije glasao je u Saboru. I nikom ništa. Sjetite se totalne erozije znanja, dodjele diploma konjinama. Sjetite se da su polupismeni ljudi postajali doktori znanosti i profesori na sveučilištima. Sjetite se potiranja prava novinama. I nikom ništa! Sjetite se i Josipe, nju nipošto nemojte zaboraviti.

E pa sad, kad ste to sve napravili, budite pošteni, pa recite, koliko ste puta masno opsovali, tako masno da vam je neugodno.

I zato, možda i nemate za koga glasati. Ali imate PROTIV koga glasati. Pa izađite na izbore u srijedu, koja je neradni dan, samo za to da bi vi izašli na izbore. Budite pošteni. Pa makar to bilo samo jednom u četiri godine.