Sve je ovo pošašavilo.
U Hrvatskoj se igraju lopova i žandara.
Lopovi, oni koji su na vlasti, žive od toga da uvlače ruke u džepove svima.
Uvlače svaki dan, bez prestanka. Samo je vade da isprazne džepove, pa onda opet ruju po njima ne bi li što našli.
Do zadnje lipe, bijesno i obijesno nam se cereći u lice.
Čuje se samo Daj, daj još!
Njima bi trebali biti suprotstavljeni žandari.
Koji su po defaultu glupi.
Ko i u igri.
Bezidejni, oni bi lovili lopove, ali ne znaju kako.
Jer da bi ulovio lopova, moraš znat.
Nije dovoljno samo biti krkan pun snage.
A žandari ne znaju ništa.
Evo, gledam danas gospodina Bernardića, glavnog žandara u igri lopova i žandara.
Mrtav ladan, pred TV kamerama on patentira vrelu vodu.
Faca, ko da je sada pred pola sata izmislio vrelu vodu, jedino nema na licu bolni izraz od trenutka spoznaje da vrela voda peče.
Ali, na licu mu slavodobitni osmijeh.
Jer se dosjetio.
Pa kaže:
Cijeli sustav treba redefinirati, treba razdvojiti dio koji je iz rada i dio koji je iz privilegije. Ne mogu oni koji su radili davati novac za one koji su privilegirani.
Gledam, trljam oči.
Ne mogu vjerovati.
Svašta sam čuo ovih godina od crvenih.
Ali da će ići tako bezobrazno krasti tuđu ideju, nisam vjerovao.
Premda im je ovo drugi puta u mjesec dana.
Dakle, listam arhivom, ne, ne moram ići daleko.
Samo tri mjeseca unatrag.
Kada je ministar Omen Est Nomen Medved, sasvim ozbiljno zaprijetio Mirandu Mrsiću kaznenom prijavom.
Jer je Mrsić izjavio, dapače, učestalo govorio da mirovine treba razdvojiti.
I to tako da se mirovine stečene radom isplaćuju iz mirovinskog fonda, a mirovine stečene po posebnim uvjetima bi se isplaćivale iz proračuna.
Sada se sve plaća iz mirovinskog fonda, koji je na neki način privatna svojima svih zaposlenih, onih koji izdvajaju svaki mjesec u njega.
Pa se iz njega isplaćuju mirovine braniteljima.
Koji u njega nisu izdvajali, ili su izdvajali samo za onaj dio svog života u kojem su radili.
Svakako, izdvajali su bitno manje od ostalih.
A mirovine su im dva i pol puta veće.-
Ispada da su samo zaposleni radnici dužni iskazivati zahvalnost braniteljima, koji su kako se vole hvalit, branili cijelu državu.
Zašto im se ne bi zahvaljivala cijela država?
Kroz proračun, naravno!
Mrsić predlaže da se njihove mirovine isplaćuju iz proračuna, kako je i logično, a onaj dio koji su branitelji radili, ako su, isplaćivalo bi se iz mirovinskog.
Fonda.
Više je puta isticao da se nipošto ne radi o smanjenju mirovina stečenih po posebnim uvjetima, nego o strukturi plaćanja istih.
Ali, naši branitelji imaju istančan osjećaj za pare.
Izbrušen i glancan već godinama.
Pa znaju da će u proračuna uvijek biti para za crkvu u Novoj Biloj, a mirovine bi mogle biti upitne.
Pa je slađe zavlačit šape u tuđe džepove, mirovinski fond.
I uzimat iz njega svaki mjesec 5.700 kuna prosječno po grlu.
Dok oni koji ih hrane svojim izdvajanjima imaju prosječno 2.300 kuna.
Po grlu
Pa se na Mrsićeve riječi uspizdio Medved i traži kazneni progon Mrsića.
Pa je Medved drugi dan završio u bolnici.
Strefilo ga od frke za mirovinu. To što uzima moju mirovinu, pa bi mene moglo strefit, boli ga kurac.
Ako odapnem, biti će više u fondu za njih.
Šutio je Bero u to vrijeme dok se skandalozno prijetilo kaznenim progonom, igrao se na mobitelu, pa slao poruke, gledao pod stol, nezainteresirano.
Ko i obično. NI da bi riječ rekao. Da je to ispravno. Ili da nije.
Svejedno.
Ionako ga nitko ne doživljava.
Od onda je Mrsić priču o ponovio padati puta, svaki puta izazivajući lavine bijesa Medveda.
Naivni je Mrsić čak odgovorio Medvedu.
Na Twitteru.
Moš mislit kako Medved zna i razumije se u Twitter.
Razumije se u to ko Marica u krivi kurac.
Cijelo to vrijeme divljačke hajke na Mrsića, Bernardić i sva njegova bratija su šutjeli.
Ko pizde.
Oni nisu odavde. Oni pojma nemaju. Njih se to ne tiče.
Sve dok nije ugledao film koji tumači bit prijedloga.
Demokrati, Mrsićeva stranka je objavila uradak u kojem je pojašnjeno što se želi postići razdvajanjem mirovina.
Tek mu je onda sinulo.
Do tada nije kužio. Ni ostali drugovi u crvenom.
Jer im se jebe.
I za građane i za principe.
Bitni su samo sebi samima. Shvatili su.
Da bi tu moglo biti mesa.
Taman da nešto pametno kaže. To što drugi o tome pričaju puna tri i pol mjeseca, nije tako važno.
Svakako nije važno Bernardiću, koji je poznat po zakašnjelim otkrićima.
Još je Matoš opjevao Zagreb po kiši, a onda se stotinjak godina kasnije sjetio i Bernardić napisati Zagreb je lijep po kiši.
Upravo se tako, nakon tri mjeseca sjetio prisvojiti, plagirati, ukrasti, tuđu ideju.
Kao što su na nedavnoj tribini o zdravstvu mrtvi hladni iznijeli Vargin plan zdravstva, prodavši ga pod svoj, da bi odmah nakon toga Bernardićev pulen Srića pojasnio da je Varga moralno dvojben tip.
Politički nekorektno.
Ali nema veze. Ionako smo na to navikli od njih.
Već dugo. Jer, tamo vlada bezidejnost.
Od njih ne čudi više ništa.
Jer, škvadra naprosto ne zna.
