Klizim skoro nečujno prema pošti na kojoj bacam vrše. More je mirno poput ulja, motor tiho zuji, ne žuri mi se, jer ja sam kad sam na brodu, gospodar...
Klizim skoro nečujno prema pošti na kojoj bacam vrše. More je mirno poput ulja, motor tiho zuji, ne žuri mi se, jer ja sam kad sam na brodu, gospodar...
Počelo je šamaranje. Onako, mokrom rukom, s dobrim zamahom, punim dlanom po gubici i tustom obrazu. Kroz raširene prste ruke koja šamara šprica mast...
Na proplanku, livadi usred kamenjara, trava je spaljena od vrelog Sunca, usred ničega, samo pedesetak kilometara udaljenoj od mjesta gdje je Bog rekao Laku...