S priličnom pažnjom pratim što piše Marko Rakar.
Informatički i komunikacijski stručnjak. Cijenim njegov rad, čak mislim da je tip OK.
Nije prodavač muda pod bubrege.
Čak ni labudovih.
Čitam današnji članak u Indexu, u kojemu razlaže činjenice oko dodjele ogromne love tvrtki Ampelos d.o.o, ili skraćeno One man bandu. Jedan zaposlenik. Firma vječito u blokadi.
Jedan ali milione vrijedan. A čim poznaš naše ministre, vrijediš milione. Pa ni s blokadom problema neće više biti.
Firma koja je u godinu dana prihodovala 270.000 kuna, dakle dvadesetak tisuća mjesečno, počela je od kada je počela suradnja sa Gabrijelom Žalac, raditi ko blesava.
Pa je u samo godinu dana taj One man band prihodovao preko 13.000.000 kuna, ostvarivši dobit od 8.500.000 kuna.
Jer su radili neki kurac za Ministarstvo Njezine ekselencije Gabrijele Žalac. Prodali im neki softver.
Pa gospodin Rakar lijepo razlaže, shvatljivo svima:
Znakovito je da je na tom natječaju bio samo jedan ponuđač, a takvi natječaji s jednim ponuđačem su sami po sebi sumnjivi. Također, rok isporuke je bio 30 dana. Ako imaš rok isporuke od 30 dana, znači da se radi o nekom rješenju koje je već dostupno. Ako je gotovo, tj. da se ne radi po narudžbi, onda bi bilo očekivano da ima više ponuđača takvog softvera. Može se tražiti rok od 30 dana ako se kupuje, na primjer, 500 licenci MS Officea jer se zna da je taj proizvod dostupan i da ga je moguće isporučiti, ali ako se traži nekakvo custom rješenje, koje se radi po narudžbi, to je nemoguće, osobito kada se radi o kompleksnom sustavu koji košta 13 milijuna kuna. Nema tog genijalca na planetu koji to može izvesti u mjesec dana.
Dakle, sve je jasno. Sami po sebi sumnjivi svima, ali ne i HDZ-ovoj vedeti teške kategorije.
Softverska firma, One man band je za nekakvo rješenje, koje je, kako je kasnije u članku razložio Rakar, vjerojatno kupila od nekoga tko proizvodi taj softver, prefakturirala ga ministrici Žalac, tri puta skuplje. Ma kurac minsitrici Žalac. Prefakturirala ga je državi, vama i meni.
Mutavci (da li, ili samo lopovi?) u tom ministarstvu nisu znali da to rješenje postoji i da košta oko pet miliona kuna.
Malo morgen nisu! Naravno da su znali! Ali onda nema kremice za ruke, a to je sranje, kaj ne? Ili se ne radi o neznanju, nego naprosto o krađi i lopovluku?
Pa su platili 13.500.000 One man bandu, firmi favoritu Škorine jahačice, umjesto četiri i pol proizvođaču, koji je odma drugi dan podigao lovu i strpao je u džep. Siguran sam da lova nije samo u njegovom džepu, da se omastila i HDZ vedete teške kategorije Gabi.
Dakle, Gabrijelini debeli ćevapi su u posudi sa pekmezom.
Iz iskustva znam da ekipa iz DORH-a, u onih nekoliko dana godišnje kada odluče raditi, ne prihvaćaju zajebancije tipa „nisam znao“, nego ti opizde optužnicu za zlouporabu, pogodovanje, a sve to nekako znači od 1 do 10.
Godina prdekane.
No, iz iskustva znam da ekipa iz DORHA, osim onih nekoliko dana kada rade, je u pravu vrlo blagonaklona prema moćnicima ili prema onima za koje im se kaže da su pod zaštitom.
Pa se tako može desit, da recimo vozačica koja bez vozačke dozvole koja je istekla pred tri godine (1003 dana točnije), zgazi dijete u sred naseljenog mjesta, bude oslobođena.
Za divno čudo, radi se upravo o osobi koja je odobrila posao od 13.500.000 kuna, a koji stvarno vrijedi četiri do pet milja kuna.
Dakle, jedan bonus kod DORH-a je ispucan.
Ima li pravo na drugi vidjeti ćemo.
No, ja sam naivac, koji vjeruje u pobjedu pravde, čak i u Hrvatskoj, pa da odma razjasnim i pitam.
Poprilično sam neinformiran sa običajima u ženskim zatvorima.
Treba li se i tamo paziti kada se saginješ po sapun koji ti je ispao za vrijeme tuširanja?
Ili recimo, da pukne čučavac pod tobom?
