Kažu na televizoru da su se cijepili zastupnici koji nikada nisu progovorili, pa se pitaju, koga oni mogu motivirati. Ne znam, ali postoji toliko konjina koje sjede u Saboru i svakom su loncu poklopac, da me njihovo cijepljenje svakako ne može motivirati.
Dapače.
Jerbo sumnjam da su čuvene nus pojave cijepljenja recimo, opamećivanje. Ima takvih budaletina u Saboru, da im ne bi pomogla sva cjepiva svijeta.
Uopće, valja biti iskren, mene Sabor može dobro, jako dobro motivirati na psovanje, kurcaranje, može mi pobuditi osjećaj srama kada gledam te besprizornike. Ne postoji povlastica koju opaki duh Hrvata može smisliti, da ju ne uživa ta klatež, koja se nazuva sabornicima. Kolika budala moraš biti da te motivira Josip Đakić u majici siledžijki, u kojoj neodoljivo baca na Bruce Willisa, da se ideš cijepiti.
Posve sigurno bi Šibenčani u redu stajali kada bi ugledali Zeku kako se cijepi. Javlja mi prijatelj Vojko iz Rijeke, da je red za cijepljenje večeras oko 150 metara dug, čeka se u dvoredu, jerbo se cijepila Katarina Peović. Kažu mi da je na cijepljenje vrlo dobro raspoložen došao i Milorad Pupovac, pa s vrata dreknuo Cepaj Mile. Cijepio se i transparentni Dario Hrebak, prozirno se pravdajući da mu je pun kurac izolacija. Čovjek, a ipak predsjednik HSLS-a, uopće ne shvaća da mu popularnost raste kada je u izolaciji. To što je iz izolacije došao podržati vladu Andreja Plenkovića, govori jako puno o njemu. Cijepio se i dugajlija iz SDP-a, samozatajni Peđa Grbin, kojeg na terenu ne viđaju uopće, jerbo ćući u svojoj kancelariji na Ibleru. Moj prijatelj Hinko, koji je oćelavio od muke, jer mu je kosa padala svaki puta kada se spomenuo dvojac Grbin – Vukas, s nostalgijom u glasu govori, Stari moj, već sada plaćemo za Berom i Nikšom, jer dvojac Grbin – Babić vodi nas ravno do dna. Zapamti, ništa oni napraviti neće.
Mislim da oće, evo, jedan od dvojca se već i cijepio.
Kad smo kod toga, pitaju me zakaj ne pišem o SDP-u. Ne pišem nikada o marginalcima u politici, uopće o nebitnim stvarima, najviše zato jer poštujem svoje vrijeme. Ne pišem ne samo o SDP-u, nego ni o njegovim forumima. Jer mislim da su neki od njih ruglo, ali nade postoje, mladi su. Njima je lako, jer su mladi, a ja sam samo nadrkani starac. Kad me krene, mogao bi nekima od njih pokazati sav raskoš svoje nadrkanosti. Onda opet ne bu dobro. To što su mladi, ne znači da su pametni, naprotiv. Neki su i valjda razumjeli o čemu sada pišem! Ako nisu, shvatit će kad dođu na red. Opreza nikad dosta. Pa makar ni u izjavama.
Stranke kojima su prepuna usta brige za građane, stranke koje su nošene lakomislenošću građana koji su im povjerovale, ušle u Sabor, čim su uzmogle, zajebale su te iste građane. Prvo su otišli kvasit dupe na more, a da Zakon o obnovi Zagreba nije donesen, iako su se očinjim vidom kleli da će ga odma donijet.
Onda je došla korona, pa su se cijepili. Svaka panjina koja se danas sebično prekoredno cijepila otela je jedan život, jer je netko iz visokorizične skupine ostao bez cjepiva koje znači život.
Da bi se cijepio Josip Đakić.
Po čemu je život Josipa Đakića važniji od života vaše ili moje majke?
Kad smo kod majke, susprežem se da ne napišem…