Odavno su kočijašu ispale dizgine iz ruku. Pa kola vrludaju blatnim bespućima vučena bjesomučnim i zapjenjenim kojima koji su osjetili slobodu. Kočijaša je uhvatila panika, pokušava mirnim glasom smiriti konje, ali konji su to. Konjine. Ne sluša to nikoga kada osjeti da nema stege. Svaki vuče na svoju stranu, a kola, odavno skrenula s puta, zapadaju u sve dublje blato.
Koliko puta, naročito u kišne dane, se uhvatim kako gledam kroz prozorsko staklo niz koje se slijevaju curci kiše. Misli mi lete u prošlost, u djetinjstvo, u blatno selo iza Bjelovara s glavnom cestom što vodi k Velikim Zdencima, kroz blatne njive, dok se sivi i tmasti oblaci spajaju s cestom u daljini. Sjedim u kolima, onako malešan, na meni stara prljava kabanica, čovjek do mene mokar do kože, okupan blatom, jer kola su zapela u dubokom blatu. Konji ni makac. Onda je psujući uzeo bič, nemilice opleo po oba konja, a oni su povukli i izvukli nas na put. Zaustavio je kola, sišao, onako mokar, a plameno crveni pramen kose bio mu je slijepljen na čelu. Prišao je konjima, zagrlio ih, nešto im je šaptao, kao da im se ispričava što ih je opleo bičem.
Sve je otišlo u kurac. Svi segmenti društva su nagriženi, korodirani. Pokušavao sam se sjetiti postoji li nešto, makar sitnica koja je vezana uz sustav države, a da valja. Nisam se sjetio. Dok nekakva profesorica bjesomučno poziva na ustanak, proglašavaljući sebe histeričnim glasom za nekakvu mesiju, dok naziva žene fufama, ubojicama miliona Hrvatića, aludirajući na pobačaje, šute svi. Šuti Ministarstvo prosvjete koje kaže da to nije njihova briga, (lat. Boli nas kurac), ravnateljica to ponašanje ne osuđuje jer joj se jebe što ova radi izvan radnog vremena.
Ravnateljici nije čudan, ako ne i nastran stav Ja sam lakmus papir, preko kojega se vidi tko je sotona. Tko u mene dirne, taj je đavo, taje sotona. Ja mislim da ona nije lakmus papir. Samo iskorišteni toalet papir. Jednoslojni. Onaj kroz koji propadne i upadne prst.
Policija koordinirano s Ministarstvom prosvjete, ima isti stav, to nije njihova briga, (lat. Boli nas kurac), premda je ta baba objavila manijakalnu poruku snimajući je dok se vozi (automobil Renault Megane), čineći time prometni prekršaj. Ko po običaju, ne javljaju se ni B.A.B.E. ni žabe, a ni ostali salonski branitelji prava žena. Niko je od njih nije poslao u pičku materinu, jer to nije njihova briga, (lat. Boli nas kurac).
Država je objavila da dolazi velika lova iz EU, a prvi će lovu dobiti maneken HDZ-a gospodin Rimac. Samo milijardu i pol. Jerbo bi se ta lova trebala utuć u taksi bez taksista. Što je jako dobra stvar. Planira se sedamsto taksija bez vozača, koji bi bauljali Zagrebom s putnicima izbeljenih očiju, koji bi osobne držali u zubima. Radi lakše identifikacije. Nisam nigdje pročitao, rečmo, koliko će od te love biti investirano u rješavanje posla za 700 taksista koji će ostati bez posla. Moj frend kojem je posao propao radi korone, dobit će drek na šibici. Šute i taksijaneri, šute i poduzetnici koji su krepavali radi štete od korone, to nije njihova briga, (lat. Boli nas kurac)
Država je objavila da se obnavljaju Banski dvori za malo manje od dvjesto miliona kuna, naravno naknadni van troškovnički radovi se za mogu predvidjeti. Ciglih 25.000 kuna po metru kvadratnom za obnovu Banskih dvora. Objavljeno je to skoro istovremeno kada je objavljen podatak da je do sada na Baniji obnovljeno 0 kuća. Slovima: nula. Kuće objektivno ne mogu ni biti obnovljene kada je za to zadužen nekakav Horvat, kojem bi prvo trebalo dobro pretrest. Ako ne stan, onda barem diplomu. Koja budala i kakav Dudek moraš biti da bi vjerovao da će frajer išta obnovit. Jer obnova je pod njegovom dirigentskom palicom.
A meni frajer izgleda kao neko ko ne može mahati bilo čime. Kamo li dirigentskom palicom.
Ondak su objavili da je ipak krenulo. Grad Beograd će obnoviti trideset i pet kuća na Baniji, što je samo trideset i pet kuća više no što ih je objavio Horvat. I nikoga nije sram, to nije njihova briga, (lat. Boli nas kurac)
Ali za to ćemo imati jebački dobre Banske dvore. Koje niko neće moć vidjet, jer se na Markov trg dosta teško dolazi, tamo nisu dozvoljena demokratska okupljanja. Situacija je izvanredna. HDZ Ima lovu za obnovu nečega što se neće moć vidjeti. Što uopće može poći po zlu? I svi šute, to nije njihova briga, (lat. Boli nas kurac)
U centru Zagreba najljepša je palača ona zgradurina NBH. Velebno uređena, s raskošnim šekretima, kupaonicama. U njoj sjede regulatori koji trebaju kontrolirati i intervenirati ukoliko primijete nepravilnosti u poslovanju banaka. Koje smo sve prodali. I kojima se jebe za kupače u skupim kupaonicama na trgu Burze, koji im ni soli na rep ne mogu staviti. Ti kupači su poprilično bistri, brzo su shvatili da nemaju kaj kontrolirat, jer ionako ne mogu ništa. Osim čekat plaće koje su po nekoliko desetaka tisuća kuna mjesečno. Neto. Pa im je promakla činjenica da su banke naguzile nekakvom politikom sitnih slova skoro milion Hrvata koji jedva spajaju kraj s krajem, pa su ugazili u minus, a banke su im neprekidno nudile sve veći glib. Kad su građani upali u govna do usta, onda se ispostavilo da se ta lova mora što prije vratit. Uz naravno, jebačku kamatu. A u minusu si dvadeset soma kuna, a plaća ti je tri i pol. A nisi ni znao da si upao u dužničko ropstvo. Jer su se Narodni bankari kupali i kenjali u skupe WC. Nemereš beljit oči na skupoj školjci i kontrolirat banke. Sve to nije njihova briga, (lat. Boli nas kurac)
Suci smanjuju kazne seksualnim predatorima koje bi u većini država kastrirali tupim nožem, jerbo su bili branitelji. I šute branitelji, koji su ovom presudom osramoćeni. Ni da bi. Ni trc ni mrc. Jer kladionice rade normalno kao i pivovare, šute jer to nije njihova briga, (lat. Boli nas kurac).
Mogao bih pisati još danima. Ali nema tu leba, pa se mislim, što se živcirati. Boli me kurac.
