Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti
Odrastao sam uz Alana Forda. Ono prvo izdanje, davno, jako davno. I danas pamtim sve, jer sam ga temeljito čitao. Eno, prvo izdanje stoji pobožno zapakirano u garaži, poput najvrijednije relikvije. Mudrosti iz tog stripa znatno su me oblikovale, moje stavove, razmišljanja.
Svašta ja znam, umene je mnogo talenata, ali gubiti ne znam. Potukao bih se kad gubim
Mom temperamentu svakako je najprihvatljivija čuvena misao Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti. Natpis koji se dugo kočio na majici nenadmašnog Grunfa. Cijeli svoj život, živio sam po tom načelu, iz dana u dan, jer, život je borba, svakodnevno dokazivanje na bojnom polju života. Bilo je i poraza, naravno, svakako mi je najteži kada sam jednom nakantan na tenisu od tipa koji plave veze nema, a igrali smo u litru i vodu. A dobio me. Nisam spavao noćima. Jer sam izgubio.
Alan Ford se slabo čitao u Puli
Alan Forda vjerojatno nije, a biti ću iskren a i ne djeluje mi onako fizički da jest, čitao izvjesni Peđa Grbin. Možda vam se ime čini poznato, a ne znate gdje bi ga svrstali. On je predsjednik stranke u transformaciji, SDP-a. SDP je stranka u transformaciji, proces je pri kraju, od nekad respektabilne i ozbiljne stranke, ubrzano se transformiraju u nepostojeću stranku. Ko Bahunove nevidljive ribice.. Nisam siguran ni da je ideolog ovog Grbinovog SDP-a, Ivan Račan čitao Alan Forda. Možda onako, uz gablec, ali je svakako više pažnje polagao na gulaš nego na Grunfa i Bob Rocka.
Dakle, osni posve sigurno ne znaju da Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti. Ti vrijedni neimari i pobornici rada u korist vlastite štete, vode ovaj sadašnji SDP, svakako uz podršku vezira Iznoguda, kojem je vječiti san biti kalif umjesto kalifa, Siniše Hajdaša Dončića.
Pobjednički mentalitet
Da bi čovjek pobijedio, u bilo čemu, u šahu, tenisu, nogometu, politici, mora imati znanje, motiviranost, energiju i volju. Sve to skupa kad se ulije u jednu flašu, pa dobro promućka, naziva se pobjednički mentalitet. Kao što sam rekao, ponekad se izgubi, Bože moj, tako je pao grah, ali onda proradi opet divljina, pobjednički kapric i ideš. U pobjedu.
U svojih četrdesetak godina, gospodin Peđa Grbin, nadam se da ste sada zapamtili da je on predsjednik SDP-a, nije puno gubio. To mu valja priznati. U svojoj političkoj karijeri, kao predvodnik raznih lista, doživio je samo tri poraza.
- Izgubio je izbore za mjesni odbor
- Izgubio je izbore za gradsko vijeće
- Izgubio je izbore za gradonačelnika
Istovremeno, ostvario je pobjede:
- ušao u Sabor po velikom broju preferencijalnih glasova, zajebali se ljudi.
Nula bodova, Zero points, Nil points za pjevačko društvo s Iblera, cijela zgrada
Nula pobjeda. Pobijedio taj nije ni na jednim izborima na kojima se takmičio. Pobjednički mentalitet mu je Zero points, osim naravno, na izborima kada su ga slijepci kraj zdravih očiju izabrali za predsjednika SDP-a.
Ulaske u Sabor na listama SDP-a svakako nije njegova pobjeda, više je znak lojalnosti šefu koji stvara liste, pa te postavi na prolazno mjesto.
Gablec efendija
Gospodin Račan, kojeg u gradskoj skupštini zastupnici MOŽEMO! Potiho nazivaju gablec efendija, referirajući se na riječi Zvaneta Brumnića, da Račan nikada nije dolazio ni na kakve sjednice, nego samo na gablec i otišao dalje, nije se zamarao izborima u smislu upuštanja grickanja noktiju u 19 sati u izbornim noćima. Dva puta član Gradske skupštine, ušao je ležero i komotno zahvaljujući visokoplasirajućem mjestu na listi. Liste na svojim leđima nosio nije. Pragmatično, to je prepuštao drugima.
Njegov najkonstruktivniji i najupečatljiviji govor bio je na Gradskoj skupštini o rebalansu proračuna. Pa poslušajte,
Ništa kontra Splita
Jučer je SDP u Splitu potučen do nogu. To svakako treba razlikovati od izraza suočio s porazom, jer ništa oni vidjeli nisu. Samo su razguženi i naguženi. Do jaja.
Slabašna stranka, s katastrofalnim kandidatom, svakako nije ni mogla učiniti bilo što. Gledao sam neki dan kratki istup SDP-ovog kandidata, izražavanje na nivou dr. Vice ili Gordana Grlića Radmana. Najtragičnije je što SDP na lageru i nema bolju robu. Ne u Splitu, nema niđekarce.
Puljak je učenjak, pjevao je u crkvenom zboru, pa im neće odgovoriti kao ja: Jebite se i rastite.
Zamislite o kolikoj se političkoj nepismenosti i stranke i kandidata radi, kad oni tijekom kampanje teško, skoro divljački napadaju favorita Puljka, koji je, pa ma što ja o njemu mislio, za njih svemirski brod, a ne napadaju one koji su im konkurencija. Sada po rezultatima vidimo, da oni konkurenciju za ta osvojana tri posto nisu ni imali. Sada kada Puljku treba samo jedno mjesto u Skupštini, nadaju se koaliciji. Jer su osvojili čak dva mjesta. Puljak je učenjak, pjevao je u crkvenom zboru, pa im neće odgovoriti kao ja: Jebite se i rastite. Pa će radije koalirati s MOSTOM nego su tim nesposobnjakovićem SDP-u u Splitu, Rankovom, Bajinom Splitu ostaje tavorenje u skupštinskoj opoziciji. Ako i ne dođu na sjednicu, neće niko živ vidjeti. Toliko su nebitni.
Vječito optimistični članovi stranke u transformaciji, koja je na korak do nestajanja, valjda su očekivali čudesa, jer je sinoć eruptirala lavina napada i komentara. Blokirali su se svi mogući. Jer su ljudi iznosili svoje stavove, koji za rukovodstvo nisu ni malo ugodni. Pa okinu blok.
A rukovodstvo stranke u nestajanju ionako stavovi i mišljenja članova ne zanimaju. Puno toga je rečeno, meni je zapelo za oko komentar Mladena Kešera, čovjeka koji je strašno puno napravio na smirivanju stanja, zajedno s Željkom Kolarom u vrijeme nakon izbora Peđe Grbina na čelo stranke, a pomogao sam im i ja, nesebično, pa znam o čemu pričam.
Naravno da Kešerov politički rad, niti njegov trud, nisu bili valorizirani kroz prolazno mjesto u Saboru, a kada je zbog odlaska Rajka Ostojića trebalo odrediti zamjenu, ne bih rekao kratkovidni, nego ćoravi Peđa Grbin imenovao je u Sabor Pricu umjesto Kešera. Sve to zato, jer nikada nije shvatio da se stranka vodi mudrošću, a ne prezirom i mržnjom.
Jučer je zgroženi, rekao bih pošteno naivni Kešer napisao status Peđi Grbinu
Nekako mi je predvidljiva kanonada koja će početi po Mladenu Kešeru. Cijela lepeza uvreda, podmetanja, da bi na kraju Peđa Grbin napravio ono što zna savršeno.
Izbacio ga iz stranke.
Jer je rekao istinu. Bolnu istinu. Problem je u pomanjkanju realnog sagledavanja situacije. U suočavanju, jer rekao sam već, ne vide oni.
Baš kao dirigent iz Alana Forda, Nevid Ćoronja
