Svake četiri godine izlazimo na izbore. One parlamentarne, pa na njima biramo stranačke poslušnike koji su se razno raznim makinacijama, spletkama, lizanjem guzica, laganjem i muljažama uspjeli ugurati na listu, a oni najmutniji, najveće ulizice, šampioni u lizanju guzica dospiju na takozvana prolazna mjesta, ona za koje vodstvo stranaka smatra da bi sigurno mogla ući u Sabor. Na izborima se takmiče i kojekakvi optimisti sa svojim listama na kojima se nalazi njihovo susjedstvo i šira svojta, u nadi da će biti izabrani. Izlaze i stranke koje Sabora vidjele ne bi da nije prijenosa sjednica i lijepih slika Markovog trga s impozantnom željeznom ogradom koja Vladu štiti od dodira naroda, a na mjestu na kojem je prema legendi smaknut Matija Gubec, vođa borbe protiv velemoža i moćnika, posve slučajno, ali vrlo simbolično parkirana je impozantna crna limuzina sadašnjeg Franje Tahya. Te stranke s dva i pol člana i 0,00004% potpore javnosti takozvanim predizbornim koalicijama s favoritima na svojim šefovima osiguravaju saborski mandat, a njihova je jedina dužnost bit na glasanjima i glasat kako glasa HDZ, a u diskusijama bahato vrijeđati i omalovažavati one s druge strane.
Uteg oko vrata napretku društva
Biraju se i predstavnici manjina, pa oni, vječito isti, ni krivi ni dužni sjede u Saboru jer je za njih glasalo parstotinjak njihovih sunarodnjaka, pa s tim ogromnim izbornim potencijalom uvijek predstavljaju prevagu u Saboru, a velika većina skandaloznih odluka Sabora ne bi prošla glasanje da za nju nisu glasali predstavnici tih par stotina glasača. Hrvatska je tako osuđena na stagniranje, jerbo su predstavnici manjina ključni uteg na vagi. Ili su ipak samo uteg oko vrata napretku društva. Ja ne znam, a znate li vi?
Redovito pratim stranicu Parlametar. Svašta tamo ima. Stranica prati rad Sabora, odluke, donosi rasprave i diskusije, ali da i statistiku aktivnost u Saboru. Pa se lijepo može vidjeti da recimo Furio Radin sada u Sboru spava osmi mandat. On nije izabran u Sabor, Sabor je sazidan oko njega. U Sabor je ušao nakon što je odgledao smaknuće Matije Gupca 1573, pa je ostao do sada. Kad smo kod spavača u Saboru, i Jopa Đakić već krmi i hrče u Saboru sedam mandata, upravo kao i Njonjo i Mićko Pupovac.
Kalif namjesto Kalifa
Pet mandata u Saboru boravi, doduše povremeno, i Siniša Hajdaš Dončić, budući premijer u dva mandata, to zna i vjeruje jedino on, a možda i gospođa Dončić. Ostali baš i ne. Osim što je budući predsjednik vlade u dva mandata (prema vlastitom uvjerenju), rečeni Siniša Hajdaša pa i Dončić k tome, je i predsjednik SDP-a. U Sabor je izabran u vrijeme Peđe Grbina na čelu stranke. U vrijeme kad nije bio predsjednik stranke, drug i komunista s vro osebujnim pogledom na socijaldemokraciju, redovito se bavio mazanjem daske špekom i sapunom trenutnim predsjednicima, u maniri Velikog vezira Iznoguda, sve u želji da postane Kalif namjesto Kalifa.
Onomad, pred godinu dana, članovi SDP-a su donijeli najgoru moguću odluku. Izabrali su Sinišu Hajdaša Dončića za predsjednika stranke, a valja priznati imali su u finalu više kandidata i kandidatkinju, od kojih su svi do jednoga (jedne) bili bolju kandidati od novopomazanika. Što bi narod reko, kurata sreća. Ili, take sam sreće da bi iz vreće pičaka kurac izvuko.
Glavinjanje
Pod njegovim vodstvom SDP, kad se gleda sa strane, moglo bi se reći da glavinja. Ali to nije baš neki dobar izraz, jer SDP djeluje kao da je bez glave i repa. Sve je to već odavno nekako nedojebano, ali Siniša Hajdaš Dončić sada tome daje jedan fini glanc. Stavovi o ZDS, srljanje u vrlo sklizak teren profesionalnog domoljublja, u teren kojim šampionski vladaju HDZ, Domovinski pokret, pokazuje samo jedno, bezidejnost. Nemuštost. Neznanje. Totalni gubitak osjećaja za stvarnost.
Težak život većine građana u Hrvatskoj, bilo koji segment tog života, od zdravstva, prosvjete, pravosuđa, financija, to su teme koje bi nekadašnji iskonski SDP napadao, tražio odgovornosti, ali i nudio jasna rješenja, danas više Dončićev SDP ne zanimaju. Kasta, doduše ne brojna, moćnika koja se dobro snabdjela sinekurama, jebački visokim plaćama odlepila je. Od stvarnosti. Osjeća se velika kurcobolja za probleme građana. Pa onda, ajmo se bavit domoljubljem.
Del Boy ili Gordon Gekko?
Ovih dana Siniša Hajdaš Dončić hoda važno s notesom u ruci, poput Del Boya u yuppie fazi, ili je to samo zakašnjela, zagorska varijanta Gordona Gekkoa, i važno nešto tefteri u blokić.
Šuška se šuška. Šuška se da Siniša Hajdaš bilježi u blokić sve podatke o aktivnostima viđenijih SDP-ovaca, pa će na osnovu tih žvrljotina sastavljati liste za slijedeće izbore. Popis onih kojima se Sabor smiješi, a i onaj dio popisa koji ti garantira miran san uz plaću od četiri soma EUR-a, prolazna mjesta. Do izbora je nešto manje od tri godine. Puno je to vremena, stvari će se milion puta promijeniti. Nitko živ ne zna tko će biti na listi, ali svi se nadaju. Kako stvari sada stoje, broj onih na prolaznim mjestima značajno će se smanjiti, prvo radi totalne neatraktivnosti SDP-a koji je lišen bilo kakvog političkog erosa, a SDP se posve dobrovoljno podredio grupici voluntarista i bezveznjaka pod nazivom MOŽEMO! Odlukom prvenstveno Siniše Hajdaša Dončića.
Hodanje Siniše Hajdaša Dončića s blokićem u ruci predstavlja posve drugu stvar. On je svjestan da u stranci ne stoji nikako. Stoji katastrofalno. Članovi o njemu misle sve najgore, premda su ga vrlo disciplinirano izabrali pred samo godinu dana. I to govori nešto i o njima. Blokić je samo pristojnija varijanta biča. Jer strah, onaj egzistencijalni strah vrlo je jak kod tipova koji su naučili na dobru egzistenciju bez rada, a koju bi mogli izgubiti, ako se u blokiću o njima nađe neka loša riječ nažvrljana kraj njihovog imena. Kažu da prati njihovu aktivnost u Saboru. Što zvuči više nego komično. On blokićem samo ucjenjuje druge džabalebaroše i utjeruje im strah u kosti.
Glasanja i inicijative nadgledati će tip koji nema inicijative i ne glasa
 |
 |
Jerbo Siniša Hajdaš Dončić, veliki Vezir SDP-a, a prije čovjek broj dva, Kalif SDP-a, ali i, ograđujem se od izraza, vođa opozicije u svom mandatu ovom petom, ima samo dva (2) zastupnička pitanja ili inicijative. A prosjek je jebenih tri. Predsjednik SDP-a, kako mu tepaju ulizice, šef opozicije samo je ispodprosječan. Ne samo u Saboru. Na glasanjima je bio samo u 65% glasanja, a prosjek je 81%. I tu je isto debelo ispodprosječan. Sve to lijepo pokazuje Parlametar.
Ima dosta zastupnika koji imaju 100% prisustva na glasanjima, iz njegove stranke odavno nema nikoga među njima. Jerbo, kao što znamo, SDP je politička stranka koju politika ne zanima. Koja će se pod rukovodstvom Siniše Hajdaša Dončića od politike odlijepiti, kao što se odlijepila i od stvarnosti.
