Svanulo je jutro nakon.
Veseli pjev ptica, sunce što rano ujutro ulazi u sobu. Na radiju svira Kad bi svi ljudi na svijetu…
Ma idila.
Odmor za dušu. Danas će u nekom od kafića u Bogovićevoj ulici veselo uz glasan smijeh, popiti kavu veselo i srdačno društvo esdepeovaca iz Novog Zagreba s razdraganim Gordanom Marasom. Orit će se smijeh.
Neće se više nitko niti sjetiti onoga što je bilo još jučer. Kome je uopće bitno da li su se glasovi sedam tisuća ljudi brojali samo desetak sati?
Peđa Grbin će toplo i prijateljski lupati po plećima ozarenog i razdraganog Nikšu Vukasa. Erik Fabijanić će zagrliti Vedrana Babića i nešto mu šaputati u uho, izazivajući glasan Vedranov smijeh. Siniša Hajdaš, još k tome Dončić veselo će nazdravljati Rajku Ostojiću.
Jer, došao je dan.
Toliko očekivan, toliko obećavan.
Dan kada će nestati sva neprijateljstva, dan kada će se SDP-ovci ujediniti, kada će početi disati kao jedan.
Dan kojeg je dolazak Plenković očekivao kao noćnu moru.
Dan kada će SDP krenuti stazama pobjede i blistave budućnosti.
Danas počinje povjerenje među članovima.
Danas su svi članovi esdepea postali jednaki. Čak i pred Statutarnom komisijom.
Neće se više nitko niti sjetiti onoga što je bilo još jučer.
Kome je uopće bitno da li su se glasovi sedam tisuća ljudi brojali samo desetak sati?
Ma nije bitno ni što su poništeni glasovi u Vukovaru, jer, došao je dan.
Dan kojeg su obećavali svi kandidati. Dan bez revanšizma, osvete, mržnje.
Prvi u beskrajnom nizu sreće, ljubavi i povjerenja!
Dan kada SDP kreće poput Feniksa, iz pepela, snažan, ujedinjen, pošten. Kreće kao zajednica sretnih ljudi puni međusobnog uvažavanja, poštivanja i povjerenja.
I sve ovo nije maskenbal!
Samo zajebancija, naravno!
