Sezona je u tijeku. Omare i teške vrućine traju danima.
Na telki domoljubnoj i državotvornoj svaki dan rat. I 30 godina nakon rata, rat. Samo čekam da mi Šagolj iskoči iz ekrana.
Na drugim svakih nekoliko dana filmovi o morskim cuckima koji babe na plaži trpaju u ralje baš ko što je Izdržljivi Jakov četiri godine trpao losose.
Drugo skoro da i nema ništa. Osim neprekidnog držanja nacije u nacionalnom deliriju i poluerekciji u vrijeme trajanja dva domoljubna tjedna, (Oluja, Alka, Velika Gospa, a popis bi se mogao proširit i na utrku lađa na Neretvi). Jedino što nisu na punktovima dijelili vinjak Zrinski.
Vrućine su skoro pa idealne za paradiranje u crnim uniformama po zvizdanu u Kninu. Zgodno je za primijetiti, mi Hrvatine mislimo da smo najpametniji na svijetu, najljepši, najkuratiji, sve nešto naj. Onda se pojavi koncentrat pravog Hrvata personificiran u liku onog u visinu podštucanog Skeje, u društvu par konjina zapuštenog izgleda u crnim uniformama, hlača izlizanih na turu od sjedenja uz gajbe pive po nekakvim vukojebinama i zabitima Lijepe naše.
Likovi koji predstavljaju Hrvate kakvi bi morali biti. Zapušteni kepeci.
Političari, oni vladajući, zajedno sa svojim podrepašima ne rade ništa nego broje turiste.
Danas je glavna radarska postaja, ona s Markovog trga, konstatirala da smo dostigli broj turista koji je jednak ukupnom broju turista 2019.
Što je svakako najveći uspjeh najbolje Vlade u svemiru pa i šire.
Nigdje nisam pročitao koliko je Hrvatića ostalo kući, jer love za more imali nisu. Što je još veća zasluga najbolje Vlade u svemiru pa i šire.
Godinama sustavno uništavano gospodarstvo, dotukla je, ne toliko korona, koliko nepoštene, smušene i do zla Boga kompromitirane odluke smušenog i rekao bih sada, zlonamjernog Stožera. Glavni policijot ove države uvijek me drži u dilemi.
Da li je poluživ ili ipak polumrtav. Obzirom da se radi o polupolicijskoj državi s nakaradnim pravosuđem, pametnije mi je pisati poluživ, da ne bi ne daj Bože sletjela kakva prijavica zbog špekulacija o životu tog poluživog poluleša.
Dakle, broje se turisti, a taji se broj onih koji su ostali doma, ali oni nisu ostali zato jer su slušali sipljivo Ostani doma iz usta Davora Božinovića, nego zato jer im je škvadra rečenog, a prethodno opisanog, davno otela pravo na dostojanstven život sada i u budućnosti.
I njihovoj djeci.
Čitam da je nekakav mađarski debil sa jahte, s visine od šest metara skočio na labuda, pa mu je slomio vrat, uz glasno cerekanje i navijanje ostalih Mađarčića. Labud je mrtav, a policijoti u vlasništvu Walking dead ministra ni kurcem nisu makli. Malo su pisali, pa su fino stručno rekli: Kurac bu z toga. I pustili Pištu da divlja i dalje.
Jerbo je bio, kaže pandurija Nesretan slučaj. Možda i je. Sretan slučaj bi bi da je kreten skočio na drugu stranu broda, na glavu. Pa se spizdio o rivu. To bi bila sreća!
Javljaju se neki građani koji bi dali iskaz, a bili su svjedoci, ali to murju ne zanima. Jerbo je kreten Pišta koji je iz obijesti ubio labuda Mađar, a Mađari su, kako kaže onaj vlasnik spalionice životinjskih trupala, GGR, Hrvatima braća.
Zanima me što bi bilo da je na labuda skočio nekakav Gedža iz Kruševca?
Sve u svemu, sranje gdje dirneš.
Ko da ubodeš prstom u govno.
Ili barem ono govance u nosu.
—
