Mnogim Hrvatima su sinoć potonule lađe.
Sjećam se, nije to bilo tako davno, ulaska u EU. Moram priznati, nisam bio euroskeptik, ali nisam bio ni ne znam kako vatreni zagovaratelj ulaska u EU.
Jednostavno, shvaćao sam da Hrvatska, kao mala država (prekjučer sam čuo da nismo mala država) sa svojih desetak zastupnika ne može ništa napraviti.
Čak i kada bi ti zastupnici bili ljudi od formata.
Karakterni, pošteni, vrijedni i koji bi radili za boljitak Hrvatske, a i EU.
Već sam sastav naše ekipe ulijevao mi je pesimizam.
Osim toga, ja ne vjerujem u neku višu pravdu.
Ta Europa koja nas je, osim časnih iznimki ostavila ko govno na kiši u vrijeme srpske agresije i Domovinskog rata, trebala je odjednom postati naš topli dom.
Živio sam u Europi i prije no što je tog vrućeg ljetnog dana Hrvatska ušla u EU.
Sređen život, lako dostupni javni servisi, dobar standard.
Sve to smo mi iz Hrvatske gledali ko majmun bananu.
Divili se i oblizivali se.
A nije nam u tikvu ušlo osnovno.
Da imamo pokvarenu i lažljivu politiku.
Jučer su Hrvati očekivali neku višu pravdu, nešto poput onoga kako bi trebao funkcionirati Vrhovni sud.
Očekivali su da će Europa reći da Europom ne može upravljati žena koja je prekomjerno bogata.
Ako je mjera lova koju je zaradila u životu.
Ali, pravde za Hrvate nema. Čak ni u Europi.
Zalud se Jadranka Kosor trudila otvarati i zatvarati poglavlja, sve da bi ušli u EU, jer su s vremenom mnoga poglavlja postala prošlost.
Pravosuđe, ljudska prava, antikorupcija, sve je to danas u takvom stanju da bi se kada bismo bili u situaciji da moramo ulazit u EU sada, Europljani samo slatko nasmijali i odmahnuli rukom.
U zajednicu koja je posložena po određenim pravilima ušla je zemlja sa političarima prevarantima, kokošarima, neznalicama.
A oni su samo odraz stanja nacije, koja ih uporno bira..
U naravi je ljudskoj da se ide linijom manjeg otpora. Barem velika većina ljudi.
Kruha bez motike bi jeli. Ne samo Hrvati, nego većina stanovnika ove jebene kugle.
E, da se ne bi previše nacija udebljala od kruha bez motike, trebalo bi vodit računa pravosuđe, kao korektiv svih ljudskih opačina.
Pravosuđe, ljudska prava, antikorupcija, sve je to danas u takvom stanju da bi se kada bismo bili u situaciji da moramo ulazit u EU sada, Europljani samo slatko nasmijali i odmahnuli rukom.
Pravosuđe vam je ono o čemu se piše po novinama, da je bivša predsjednica Ustavnog suda, a sada samo sutkinja Ustavnog suda na kopanji kod Zdravka Mamića.
Da jedan ustavni sudac ima dva identiteta, jedan je dok sudi, a drugi dok mulja nezakonito stečenom lovom u Austriji.
Pravosuđe vam je i ono za koje miljenik pravosuđa Zdravko Mamić izjavljuje da je glavni sudac u državi korumpiran, a to podupire i jedan od špic odvjetnika.
Pravosuđe vam je i ono što sudi afere od pred petnaest godina, a niko još nije pravomoćno osuđen.
Pravosuđe vam je i ono što piše rješenja i presude tako da se lako ruše na višem sudu.
Pravosuđe vam je i ono u kojem glavni sudac najvećeg suda vozi auto od sto tisuća eura, a niko se ne čudi.
A kada dođe kazna za prebrzu vožnju, ne zna se jel vozio on, žena, sin ili dedo do sto godina.
Pa slučaj legne.
Kad ga konačno uhvati policija, on ne stane, pa se njegov iskaz razlikuje od iskaza policije.
A ministar pravosuđa se koristi argumentima babe s placa celo selo zna da sam ja poštena žena.
Pa kaže da on zna dugo suca, ne bi on.
Kad smo kod poznavanja, što ministra nisu pitali, koliko dugo pozna Ivu Sanadera, Čobankovića, Polančeca, Kuščevića…
Pa jel bi oni.
To što je jučer Dubravka Šuica prošla ispitivanje u EU, nije me iznenadilo ni malo.
Jer sam davno shvatio, čemu se nadati, zašto bi oni frajeri u EU parlamentu bili drugačiji od našeg recimo Sabora, koji u Ustavni sud imenuje čovjeka sa dva identiteta.
Jedan za suđenje, a drugi za drpanje.
Sada je izašlo na vidjelo zašto Vlada nije reagirala na fašističke i iredentističke izjave Tajanija.
Jer je prodala državni interes u nečijeg privatnog interesa.
To što Dubravka Šuica ima blago rečeno, vrlo nerazmjernu imovinu u odnosu na svoja primanja, jebe me se.
Da li je lovu ukrala, ili je lovu zaradio muž radom, ili švercom, meni je potpuno irelevantno.
Jer je irelevantno i pravosuđu i HDZ-u.
Mene kao roditelja brine nešto drugo.
Jezik gospođe Šuice.
Profesorice engleskog jezika, koja btw. živi vani već šest godina. Priča malkice bolje od Freda Matića. Koji ne priča.
Engleski joj je na nivou osrednjeg učenika trgovačke škole.
Drugi razred, ali drugo polugodište.
Pa koga li je ta učila engleski?
Kako li oni govore?
Jeste li sigurni da ima diplomu, baš ono, pravu diplomu?
Pravog fakulteta
PS. Jeste li primijetili, da se ona saditeljica vrbi iz Rijeke, u maniri svih naših novoustaša, odma ispričava kada pukne bruka, nipošto ne želi ispisati iz HDZ-a?
Sigurno ne radi ideologije.
Nego, da bude blizu izvora…
Love, moći i nepotizma!
Možda i ona osvane u EU parlamentu. Potencijala ima!
[wdps id=”5″]
