Mislio sam pisati o zaštitniku siromaha koji napada samo bogate, baš poput onog engleskog delije Robina Hooda, Jovanu Stanisavljeviću Čarugi. Zvanom Gorski Tič. Vođi razbojnika koji su se nazivali Jato gorskih tića. Bandi koja se skrivala po debelim slavonskim šumama, dok je šuma još bilo.
Onda je došla Hrvatska, došle su i Hrvatske šume, došao je i Projekt Slavonija, pa su nestale šume. Nestali su i ljudi. Nestali su i bogati. A navada pljačke ostala je. Pa se sada pljačkaju siromašni, da bi se dalo bogatima. Samima sebi.
Priznam, odustao sam, jer mi se gadi pričati o nekakvom Šefu koji se spominje u drugim nekakvim transkriptima, ovaj puta u Hrvatskim šumama.
Ali dužan sam razjasniti jednu stvar.
[warning]To što ne želim pisati o tom Šefu iz nove afere transkripti iz Hrvatskih šuma, nipošto ne znači da sam bio za obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj.
Bio sam protiv obuke ukrajinskih vojnika, ali neću pisati o Šefu da se ne bi pričalo o neprihvaćenoj obuci. Jer mi se gadi. Nabijem ga na kurac i tog šefa. I onog AP isto nabijem na kurac. I ne mogu mi ništa, jer nabijam ljude za koje se ne zna tko su. Kaj ne?
[/warning]Gledam batrganje malobrojne družbe političkih diletanata, zvane SDP. Stranke na čijem tijelu niću novi i novi tumori, a već postojeći metastaziraju.
Ne sjećam se, dugo u SDP-u nije bilo nikakve uistinu dobre inicijative, ozbiljne, još od vremena onog amandmana Miranda Mrsića o radu na određeno vrijeme, kojom se namjeravalo penalizirati poslodavce.
Trebam li vas podsjetiti, SDP je tražio Miranda Mrsića da povuče amandman iz procedure, nakon dosta povuci, ali mi ga i potegni, Mirando im je rekao da amandman povući neće, a oni ga mogu povući za kurac. Ako operu ruke.
Ondak su ga izbacili, proglasili personom non grata i prekrstili u Miralem. Jer su budale.
Od onda u SDP-u se ne događa ništa. Osim bavljenja samim sobom.
Poput onih malih majmunčića u Zoološkom vrtu koji se vrlo zainteresirano bave cijele dane natezanjem vlastitog pimpeka.
Borbe i prepirke, podmetanja i olajavanja gerijatrijskog članstva dovodile su do rasipanja stranke. Mnogi su članovi otišli, jer nisu vidjeli perspektivu, nisu vidjeli mogućnost da se ogrebu za nekakvu sinekuricu i lovicu, a to im je ionako bio jedini razlog članstva u stranci.
Onda se odvojilo i krilo koje je u dnevnom boravku, a neki i iznad kreveta u spavaćoj sobi držalo sliku Milana Bandića, davnog izbačenika iz stranke, kojeg je samo smrt spasila od dugotrajne robije.
Batrljak stranke koji je ostao nakon tih silnih amputacija i odstranjivanja tkiva nije nudio ništa nova.
Jer odavno su Siniša Hajdaš Dončić, Mišo Krstičević, Arsen Bauk, Peđa Grbin, Joško Klisović, Ivan Račan i ostale vedete te nazovi socijaldemokracije ispucale svoje adute, ako su ih ikada uopće imali.
Neznanje, učmalost, zavukla se duboko u SDP. Nema svježeg zraka, nema Goethea koji traži više svjetla. Atmosfera u SDP-u je poput one u prostoriji pomno zatvorenoj u kojoj je zrak zaprđen.
To nam danas uporno, iz dana u dan, nudi SDP, zaprđeni zrak i buđave ideje.
U vrijeme izbora od 2016 na ovamo, jedan ne ne baš mali bio članstva sabotirao je izbore i glasali za Most Živi zid, a na zadnjim izborima za MOŽEMO! Koje bi trebalo promijeniti ime u MOŽEMO? Pokušali su poentirati s podrškom Zoranu Milanoviću na izborima, kad im je popularnost porasla pod Zokijevom karizmom, da bi se nakon izbora vratila u dobro poznate plitke vode.
Najveća organizacija, ona zagrebačka, pretrpjela je bezbrojne borbe, izabrani predsjednik Gordan Maras, nije učinio ništa. Grad se podijelio na Gogijeve i na one gdje Gogi nije smio ni primirisati.
Pa je raspuštena gradska organizacija, provedeni su teledirigirani izbori, kao formalnost, jer se iz aviona vidjelo i znalo će biti izabran Viktor Gotovac. Profesor, intelektualac, čovjek modernih shvaćanja.
Što je bio generalni zajeb.
Di ćeš pametnog i modernog čovjeka stavit na čelo stranke u kojoj hodaju tipovi u krombi odijelima kupljenim 1959. za maturalni ples?
Viktor Gotovac ispravno je detektirao da je SDP u Zagrebu u totalnom obezvrijeđenom položaju u odnosu na svog koalicijskog partnera, nekakve inicijative dileja i neznalica bez iskustva, koja se nazvala MOŽEMO!
Pa je izglasan raskid suradnje s tim lajbekima i neznalicama.
Gradski odbor SDP-a izglasao je većinom od nekakvih dvadeset i dva ili dvadeset i tri glasa raskid koalicije. Točan broj i nije bitan. Jer se radi o totalno beznačajnim ljudima.
Nakon što je Gotovac šutnut iz stranke, pokrenuta je inicijativa o novom koalicijskom sporazumu. Inicijativu je podržao Gradski odbor onaj isti, pogađate sa sto posto glasova. Svi do jednog od onih koji su nedavno glasali protiv, sada su bili za. Jer su političke i moralne vertikale.
Ako bi se zajebavali.
Napisao sam jednom:
I tako je i bilo.
Nije socijaldemokracija kao ideja mrtva.
Mrtvo je ono sranje koje SDP prodaje pod socijaldemokraciju.
A Zagreb socijaldemokraciju treba. Mora je imati. Mora je imati i Hrvatska.
SDP je odavno rashajbao sve. I brend i ideju. Sve.
U ovom trenutku, kao srednjoročno i dugoročno rješenje ja vidim samo jedno:
Viktor Gotovac s nezavisnom listom. I u Gradu Zagrebu i u Prvoj izbornoj jedinici. Listom s koje će kurtalisati sve. Sve one koji su svojim neznanjem, voluntarizmom, bolesnom ambicijom, nesposobnošću i dvoličnošću doveli i ovaj bartljak stranke tu gdje je.
“Ja sam budućnost, da li ti se sviđam?” pic.twitter.com/QId6nGa6qF
— Spectator (@SpectatorHR) January 28, 2023
