Bila je kasna noć. Gdje koji prazni tramvaj prolazio je ulicom, nekoliko veselih i bučnih tinejdžerica vraćalo se s kave, ali se i popilo nešto.

Ulica je bila pusta.

Treperava reklama kvartovskog pekara, nekoliko izloga s polijepljenim novinama i napisom nemarno obješenim na vratima na kojem piše ZATVORENO. Na nekim lokalima piše samo zatvoreno, a na podu se nalazi hrpa kuverti koje revni poštar domišljato ugura ispod vrata.

Nikoga nema u polumrtvoj ulici.

Pred jednim ulazom, u sjenci, stoji muškarac, kapa na glavi, u mrkloj noći vidi se samo pomicanje žara cigarete koji postane žarko crven, a onda spusti ruku. Prilazi mu čovjek koji se stvorio ni od kuda, skida kapu, ovaj s cigaretom ga dobro ogledava i onda tiho kaže, Da, to je tu. Drugi kat, stan Tomašević, dva puta brzo i tri puta sporo pokucaj. Ne zvoniti da ne čuju susjedi.

Prilaze dvije žene, zagledava se u njih, pa bijesno prosikće Rekli smo da se dolazi odvojeno, da se ne skreće pažnja, no dobro, drugi kat, stan Tomašević, dva puta brzo i tri puta sporo pokucati. Ne zvoniti da ne čuju susjedi. Jedna se odvažila i upitala Svaka posebno? Prijeziran pogled muškarca presjekao ju je.

Dugo je to trajalo. Ljudi su se okupljali, neki su dolazili i s maskom na licu, blagosiljajući u sebi koronu, nitko ih neće prepoznati.

I konačno su se skupili.

Kao što su se tisućljećima u strogoj ilegali, zagrnuti velom duboke anonimnosti i velom tajnovitosti skupljali pripadnici sekti, brižno pazeći da ih tko ne vidi i ne raskrinka. U vrijeme starih Rimljana, pripadnici sekti bacani su lavovima u areni, u srednjem vijeku paljeni na lomačama na gradskim trgovima, u dvadesetom stoljeću završavali su u logorima ili u gulazima.

Civilizacija je napredovala. Dvadeset i prvo je stoljeće. Pa je sekti predan jedan cijeli grad na upravljanje.

Grad Zagreb

U prostranom dnevnom boravku naguralo se tridesetak ljudi, rolete pomno spuštene, nekoliko sretnika koji su došli među prvima uhvatilo je mjesto, gospođa Rada raširila se na trosjedu, kraj nje dva se stisla dva žgoljava tipa. Rolete spuštene, zavjese navučene, prigušeno svjetlo. Tajnovito je, kako i pristoji kad se okupljaju sekte. U prostoriji nema zraka.

Progovara šef sekte, kojeg ne zovu Veliku Meštar nego skromno i jednostavno Koordinator, pozdravlja, zahvaljuje na diskretnom dolasku, zna, kasno je, pa da se odmah prijeđe na glasanje. Izborno povjerenstvo, tročlano, nalazi se na kraju hodnika, zadnja vrata lijevo, članovi sekte kod njih podižu listiće za glasanje i odlaze u kabine za glasanje, zadnja vrata desno na kraju hodnika, a druga kabina je skrivena iza vrata ravno na kraju hodnika, kroz koja se ulazi u mali hodnik prva vrata lijevo.

Postupak izbora

Na obodu visoke kade, gusnate, sjedi tročlano povjerenstvo, pred njima na radijator i držač za ručnike položena daska kao radni stol s izbornim materijalom, na lavabou se nalazi kutija za glasanje. Članovi sekte prilaze, identificiraju se, razgovara se tiho ispod glasa, preuzimaju glasačke listiće i odlaze prema kabinama za glasanje.

Na jednoj kabini nalijepljena je figurica slatkog debeljuškastog mališana koji piški u tutu, glasači mogu i sjesti na školjku na kojoj su i daska i poklopac spušteni i na miru i komforno glasati.

U drugoj kabini, na polici na kojoj se nalazi zimnica, pažljivo su za tu priliku razmaknute boce s ajvarom, teglice kisele paprike i feferona, onih ljutih, pa se posve komforno može odglasati i na toj polici u omanjoj špajzi.

Javlja mi se jedan vatreni pobornik MOŽEMO!
Često me napadao, vrijeđao radi moje kritike od njihovog samog početka.
Pa evo… pic.twitter.com/8ULZCQcOsq

— Spectator (@SpectatorHR) December 23, 2022

Glasanje je završeno, izborna komisija je brzo prebrojala glasove, praćena zabrinutim pogledom Koordinatora, koji eto, skromno i samozatajno nikad nije poželio biti nazvan Velikim Meštrom.

Rezultati su objavljeni. Koordinator, koji eto skromno i samozatajno nikad nije poželi biti nazvan Velikim Meštrom, više neće biti ni Koordinator te grupice članova sekte, nego će biti nekakva Koordinatorica. Jerbo su članovi sekte nezadovoljni Koordinatorom.

Članovi sekte mu ne vjeruju. Pa su mu izglasali nepovjerenje.

Ali zato mu vjeruju Zagrepčani, građani jednog od rijetkih gradova koji se hrabro i otvorena srca odvažili predati vlast sekti. I njenom koordinatoru koji skromno i samozatajno nikad nije poželio biti nazvan Velikim Meštrom.

Nego gradonačelnikom.

Grada Zagreba