Veselim se jako. Moja unuka koja ima osam godina, živi u drugom gradu. Zadnji puta kad sam je vidio, predložio sam joj da kartamo, ona kaže, Može deda, ako se skineš u gaće, jer kaže mama da ti uvijek nađeš načina da prevariš i izvučeš kartu odnekuda. Danas je na rasporedu telefonska bitka, potapanje brodova, kao nekad u zadnjem redu predavaonice na faksu. Siroče, ne zna da sam joj pripremio par trapula.
Cijeli život mi je bila komercijala, i ad vodiš velike sustave, ključni ugovori te ne zaobilaze. Ako te zaobiđu, nije dobro, jer sva odgovornost je na tebi. Sjećam se početaka, pregovori o robe sitne vrijednosti, malih količina. Nikada nisam kupio ništa, a da nisam sjeo, porazgovarao, iznosio svoju viziju cijene, pa kad se cijena dogovorila, onda još stezanje s rokovima plaćanja, dodatni rabati. Nikad nije prošlo bez ića i pića. S onim manje bitnima nalijevao sam se u Ferenčini, uz buncek i hladne gemište. Važni kupci ili dobavljači išli su u skupu, ali vrlo dobru restauraciju Split u Ilici. Nije bilo kompjutora, slanja tipiziranih poruka, pa u povratnom mailu narudžba. Malo kurac.
O cijeni i uvjetima se uvijek mora pregovarati. Bezuvjetno
Posao mi je bio samo nadmudrivanje, traženje treptaja u oku kad razgovaraš o cijenama, kad tipu s druge strane stola skidaš gaće. Stisak ruke u sitne sate u birtiji na Skadarliji dok ti Cigo gudi violinom, ili uz zvuk cimbala u Siposu. Svejedno, pregovarati se moralo. Stiskati, ponekad i bezočno, da bi na kraju s ljutim protivnikom osjetio blaženstvo aldomaškog hladnog gemišta koji teče niz grlo.
Bilo je to vrijeme kada su poslove obavljali ljudi. Časni i pošteni
Bio je to stil života. Utakmica koja traje non stop, nitko se nije morao skidati u gaće jer je varao, bilo je to nadmudrivanje, ali je bilo skidanja do gaća pregovorima o cijenama. Ali nikad skidanja i gaća. Jer, sutra će ti opet trebati, ne smiješ ga uništiti. Samo staviti u realan okvir.
Negdje sam pročitao da ima 750.000.000 Europljana
Svaki dvije stoti Europljanin je Hrvat. To vam je oko impozantnih pola posto. Udio Hrvata u broju stanovnika Europe je puno manji od statističke greške.
Europarlament ima 706 zastupnika, a Hrvata ima 12. Kada nisu u dvorani, ni ne primijeti se. Ima tamo i SDP-ovih zastupnica koji nikada nisu bili na sjednicama Sabora, pa nije za očekivati da budu na sjednicama EU parlamenta, kaj ne? Ne mislim pri tome na Biljanu Borzan, tek da se zna.
Država koja je vrlo vrlo mala statistička greška, a velika politička i moralna greška
Dakle, država koja je vrlo vrlo mala statistička greška, a velika politička i moralna greška imala je, košarkaški rečeno, zicer.
Zicer je svojom solo akciju, driblingom od koša do koša, gurajući loptu kroz noge protivničkim, ali i svojim igračima, izborio Zoran Milanović.
Svojom izjavom da će uložiti veto na prijem Finske i Švedske, ako se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH.
Svaki onaj u politici koji drži do svog statusa budale dobio je odmah potrebu reagirati na izjavu predsjednika. Tone blata bačene su na njega, vagoni govana istreseni su na njegov stav i njegovu ideju. Govna su curila iz usta ministra vanjskih poslova, totalnog nesposobnjakovića, tipa kakav postoji u svakom mjestu, a nazivaju ih ridikuli, negdje ih nazivaju lero, a negdje samo budalama.
Hrvatska ima manjinsku vladu
Iako mi je poznat antagonizam Vlade i predsjednika, začudio sam se strastvenom suprotstavljanju pokušaja da se regulira izborni zakon u susjednoj BiH. Jer, Hrvatsku vladu u manjini čine Hrvati iz Hrvatske, a većinski su Hrvati iz BiH. Ljudi kojima je Hrvatska rezervni zavičaj.
Njegov prijedlog nazivan je svakako, presedanom u vanjskoj politici, proglašavan je kremaljskim čovjekom od krapinskog pračovjeka. Jer, opće je poznato da vanjska politika postoji od dolaska Andreja Plenkovića i njegove kamarile na vlast. Prije nije postojalo ništa. A sada postoji samo ulizivanje i nadanja u dobre karijere u EU. Kad sjebu sve što još sjebano nije.
Daytonski zatočenici
Zaboravili su se pregovori u Daytonu, kada je Richard Hoolbrooke, glavni moderator i pregovarač civiliziranog svijeta, danima necivilizirano zaključane držao Franju Tuđmana, Slobodana Miloševića, Aliju Izetbegovića, kojima je bilo jasno, a ako im nije bilo jasno, onda im je rečeno, da ne idu nigdje dok se ne dogovore.
Zaboravili su što godinama radi Pupovac, koji se uvijek oko ključnih i bitnih pitanja koleba, dok ne postigne punu cijenu. Pa se prestane kolebati.
Erdogan je posao obavio. Jebe ga se
Ulasku u NATO Finske i Švedske suprotstavio se i Erdogan. Radi nekakvih Kurda kojih ima po Finskoj i Švedskoj ko salate. Emisari Andreja Plenkovića, a i sam Plenković krstarili su Europom, ponizno i ljigavo se ispričavajući svima i svakome, jerbo eto, imamo divljeg predsjednika. Koji eto, ucjenjuje. Nitko od njih nije spomenuo politički pritisak, stvar koja je posve normalna u diplomaciji, osim kada je u pitanju hrvatska diplomacija, čija je doktrina, poznata ka 3P – poniznost, pokornost i podanost svačijim interesima osim hrvatskih.
Ta doktrina 3P iliti triper, dovela je do otupljivanja oštrice oko hrvatskog stava. A Erdogan je mudro šutio.
Da bi na kraju, rekao, Može, jebala vas Finska i Švedska i Kurdi. Ali tek nakon što je dobio avione F16. ganc nove.
Mi smo dobili kurac. Ako se tu ne računa status budala, neznalica i dupelizaca.
Tema za razmišljanje
I sada, se mislim. Samo se mislim, premda odgovor znam. Da smo mi kojim slučajem, da nije budala, ustrajali pa dobili avione, kao Erdogan, ovi skupi koji su naručeni ne bi trebali.
Ili barem njihova stranka. Osuđena zločinačka organizacija.
Posve sam siguran da od saborske opozicije nitko nikada neće postaviti pitanje zapucanog zicera. Jer, oni to ne kape. Niti će ikada shvatiti.
Ovako se trguje.
Erdogan dobio F16, nove. A mi Gordana Grlića Radmana i Andreja Plenkovića. pic.twitter.com/QMBVcQQQyy— Spectator (@SpectatorHR) June 29, 2022
