Običan dan, utorak, promjenjivo oblačan, teren idealan za igru, kako bi nekada maštovito govorili sportski novinari.

Najbolji, najupućeniji, najsposobniji i najpametniji kandidat za gradonačelnika, gospodin Bane danas se odmara.

Danas on nije frontman cirkusa, na terenu su drugi cirkusanti.

Evo, nekakav đikan koji je drmao slavonskom filijalom kriminalne organizacije, pa se predomislio i prešao u drugi gang, postao je meta svojih dojučerašnjih jarana. U taj čas.

Kad smo kod Baneta, želim se pohvaliti autorstvom. Još u tijeku emisije NU2, u kojoj je sudjelovao Plenkijev najbolji, najupućeniji, najsposobniji i najpametniji kandidat za gradonačelnika, gospodin Davor Filipović, nepunu minutu nakon njegove izjave da poznaje samo pjesmu Bane, koja upravo opisuje političke guzice, na Twitteru sam napisao da je on Bane.

Pa je i ostao Bane.

Ja mu ga dođem nekako, kao kum. Bane mi je kumče.

Ali glasati za njega neću.

Dakle, moje kumče se primirilo, što je i pošteno, jerbo HDZ ima raskošnu ponudu ovakvih genijalaca na lageru, pa nek se i o njima malo priča.

Evo, nekakav đikan koji je drmao slavonskom filijalom kriminalne organizacije, pa se predomislio i prešao u drugi gang, postao je meta svojih dojučerašnjih jarana. U taj čas.

Ma nije se žbuka sa zida ni otresla nakon snažno zalupljenih vrata, koja je đikan zatvorio za sobom, već smo saznali da je tip recimo manjkavo školovan.

A piše se da je puno školovan. A on se školovo, ali ne zna reći, koliko je to trajalo, tri godine ili pet godina.

Ali je magistar. Što znači pet godina dizanja tegova na DIF-u ili kako se to sada zove.

A on kaže da je tri.

Ali je magistar, a išao oko vakulteta tri godine, a ne pet.

Nije bistar, ali je magistar.

Ko fol, u adezetu to nisu znali, a kad je trebalo odbjeglog frajera zajebat, otkrilo se za minutu. Jer su pravi gangsteri, koji svoj kriminal skrivaju, a otkrivaju ga samo kad se treba obračunati sa odbjeglim gangsterima.

Ondak se postavilo da je drugi nekakav intelektualac iz naravno adezeta, koji se kurči da je doktor, prepiso sve živo i mrtvo i posto doktor nečega i akonto prepisanoga dobio položaj, bijednu platicu od petnaestak tisuća kuna.

Sad se ko fol ispituje i uspoređuje. Čude se ko njuferica kurcu, praveći se da nisu znali.

A svi imaju software koji sve ustanovi za pet minuta.

Ondak je policija ufatila bahatu babetinu za vrijeme vožnje. U naseljenom mjestu vozila je 130 kilometara na sat.

Vozila je tako brzo jer je koza. Jer je bahata koza. Koju policija u dupe može poljubit. Normalni ljudi ne voze naseljenim mjestom 130 km na sat. A one koji voze, njih poštena policija jebeno kažnjava.

Policija kad ulovi one koje voze 130 na sat, ako ništa drugo, uzmu im dozvolu.

Ova policija u ovoj državi to ne radi.

Ako su vozači lopovi ili koze iz HDZ-a.

Dozvolu joj nisu uzeli jer joj treba za ići na DORH davati izjave i pričati kako je ukrala stotine miliona kuna. Pričati o tome kako je svojim nakaradnim poimanjem životnih vrijednosti unakazila ionako nakazan sustav državnih ispita.

Policija koja joj dozvolu nije uzela, suspendirana nije.

Jer je to hrvatska policija… nastavak navijačke pjesmice ne bih napisao, da ne najebem.

Kojoj stranci pripada pandurija koja ju je pustila da i dalje vozi 130 kroz naselje, nije mi poznato, ali postoji nešto što se zove opravdana, kako bi to oni rekli, sumlja.

Onda se pojavio Lepi Cane, video linkom iz BiH, svoje prve domovine, koju voli više nego ovu koju je pokrao, u kojoj je osuđen.

Svi vam oni vole svoju prvu domovinu, u svojoj drugoj su samo radi krađe. Jer Hrvati su šupci koji vole da ih se potkrada. Pa kad lopove otkriju, oni odu preko i možemo im samo popušiti.

U decentnom sakotiću prugastog dezena, malkice baca na Šoića iz legendarne scene Šoića koji kupuje odelo, što je valjda prva faza privikavanje na šest i pol godine trpanja i guženja u KPD Zenica, otpjevao je Zenica blues.

U njegovom Zenica bluesu glavnu ulogu ima precednik Vrhovnog suda, onaj kojeg Zoka neće, a gangsterska družina baš oće.

Pitam se zašto.

Frcale su dva sata stotine tisuća eura koje su davane kao mito sucima, sve zvučnim imenima. I nije to prvi puta.

Već je to bilo, ali oni su rekli da nije istina. A kad sudac kaže da nije istina, nema se tu što pričati.

Jer je poznato da su policija i sudstvo u Hrvatskoj rasadnik poštenja.