Danas je u zamjenskoj zgradi Sabora održana sjednica Sabora, pod moderiranjem i vođenjem Furia Radina, koji je pristranim i nespretnim vođenjem sjednice izazvao burne reakcije zastupnika. Valja mu oprostiti, jer poznato je da je Radin mlad i perspektivan zastupnik, pred kojim je još pet šest mandata, a isto tako, ne valja sumnjati u njegovu objektivnost. Jer, nemreš sumnjat u nešto što ne postoji. Postoji samo volja HDZ-a.
Burna je povijest palače Sabora. Sabor se na istom mjestu nalazi od godine 1731, još prije početka vladavine Marije Terezije. Kroz stoljeća je dograđivan, proširivan, a početkom dvadesetog stoljeća poprimio je današnji oblik.
U današnjoj zgradi Sabora, nalazi se sabornica, najjeftiniji restoran u Hrvatskoj, bezbroj šekreta, jerbo su se projektanti nadali da će se tako smanjiti kenjaža u Saboru, ali ti šekreti su u stvari promašena investicija. U Saboru povazda seru ko vidre, a zahodi samo par metara od njih. U Saboru se nalaze i uredi u kojima saborski zastupnici ljenčare i u dokolici novinama ubijaju muhe, kopaju noseve, češu jaja, ili naprosto dogovaraju fuk u za njih iznajmljenim stanovima, koje plaćate vi i ja. Važni državotvorni poslovi.
Legenda govori da je u vrijeme početka izgradnje nove sabornice u sredini, nepažnjom radnika uzidan jedan mladić, pa je Sabor sazidan oko njega. Ostao je zazidan u Saboru, a kompletni Sabor izgrađen je oko njega. Sabor je naravno hrvatski, a mladić koji se početkom dvadesetog stoljeća zatekao na gradilištu i oko kojeg je sazidan Sabor, po nacionalnosti je Talijan. I to ne obični Digola, stereotipno nauljene kose, jebačkih Domenico Modugno brčića, ovaj je kako bi to rekli, profesionalni Talijan. Odaziva se, ako ga uopće tko i ove, na ime Furio Radin. Njega se ne zove. Jerbo on je tamo. On dolazi sam. Gdje je vlast, tu je i on. Jer najljepše je biti na Vlasti. Poznam jednu Vlastu, mogu samo reći istina je. Još kad te Vlasta počasti…
Mijenjaju se generacije i generacije budalaša i jebivjetara koje prolaze kroz sabor, koalira se, pregovara, stvaraju se saborske većine, a njega niko ništa ne pita. On je tamo. Povazda, već mali milion godina. Samo ga pribroje većini, a zbog poštovanja činjenice da je Sabor izgrađen oko njega, imenuju ga potpredsjednikom Sabora, pa povremeno zabavlja javnost vođenjem sjednica. Hrvatska je strašno demokratska zemlja, koja jako drži do tih igrokaza koji se zovu izbori. Pa se ta formalnost, kad su Talijani u pitanju, štujući duboke demokratske zasade, obavlja i u talijanskoj manjini, a Stup Sabora Furio redovito dobiva svojih 940 glasova. Jer nema više članova šire famiglie. Njemu dovoljno, ionako je povazda tamo, sudbina mu je određena izgradnjom sabora oko njega.
Nedaleko, samo par stotina metara od, u zgradu Sabora ugrađenog Furia Radina nalazi se druga jedna zgrada, zgrada koja je sagrađena oko Helene Štimac Radin, stoljetne ravnateljice Ureda za ravnopravnost spolova. Kakva slučajnost da su oko osoba prezimena Radin sagrađene zgrade, pa iz njih ne mogu izaći. Gospođa Helena, zazidana u je iu zgradi, pa ne može recimo, vidjeti pokušaje, sve masovnije, pretvaranje žena u drugotne. Ne vidi muškarce koji kleče i mole za čednost žena, a ruku bi lijevu dali za pet minuta pogleda na muf. Desnu ne bi, jerbo im treba dok gledaju muf. Vlasti se mijenjaju, stranke na vlasti se mijenjaju, a gospođa Helena je tamo.
U zgradi Ureda za ravnopravnost spolova sagrađenoj oko nje.
Sjednice se održavaju u zamjenskom Saboru, jer Sabor se sada renovira, obnavlja temeljito, tko zna, bilo bi možda u redu da radnici konačno oslobode i Furia Radina kako bi mogao uživati u dubokoj starosti…
