Good Morning, I would like to be Hrvatko!

HDZ i dalje pljuje na sve ono u što se kune.

Prepuna usta hrvatstva, ko nije profesionalni Hrvat, pribiju ga na stup srama, jebu mu mater, prikazuju ga velikosrbinom, jer u njihovom primitivnom mentalnom sklopu ne postoje druge nacije.

Osim Hrvata i Srba.

Ako nisi Hrvat, odma si Srbin.

I ne postoji fina kategorizacija hrvatstva. Ako si mali Hrvat, rekli bi amater, odma prelaziš u kategoriju velikih Srba.

I to je mentalna križaljka u kojoj živimo i robujemo već četvrt stoljeća, jer su o tome sanjali naši preci od sedmog stoljeća.

Mamicu ima nabijem i njihovom snivanju.

Danas je najdomoljubnija stranka u Svemiru, ili što bi rekli oni malo manje Hrvati, Vasioni, donijela odredbu kojom se omogućava svakom šmolji koji živi na ovoj Zemaljskoj kugli, bilo koje nacionalnosti, da ušeta u našu ambasadu i da snenom ambasadoru kaže „Moji preci su oduvijek sanjali samostalnu i neovsnu Hrvatsku, ja bi bijo Hrvatko“.

Sve to može reć na bilo kojem jeziku, jer hrvatski nije bitan.

Hrvatom možeš postati a da ne znaš hrvatski, niti pojma imaš o bilo čemu o Hrvatskoj.

Hrvatski jezik ne moraš znati, kao što ga i danas ne zna većina HDZ trolovima po mrežama, koji pokazuju zavidan nivo nepismenosti

Danas svako malo veće gangstersko govno iz regiona drži u koferčiću skrivenom na nekakvom garderobnom kasliću na kolodvoru hrvatsku putovnicu, koja mu je predana u veleposlanstvu RH u Mostaru po metodama koje su bile jako popularne devedesetih! Dolaze li opet ta vremena?

 

A frajer je odlučio biti Hrvatko, jer je gledo nogometne utakmice naše repke, i već dugo se sjeća kako se u Hrvatskoj ljudi čudno pozdravljaju, pa pred razbuđenim i raznježenim ambasadorom digne visoko ruku, ko da mjeri kukuruz i drekne Za dom, a jadni ambasador skoči ko oparen i drekne Spremni.

I dobije Hrvatska još jednog Hrvata.

Po uredbi Vlade RH.

Iz trezora izvade putovnicu, upišu ime i prezime i opale žig.

Sve to po modelu koji se zove Semion Mogiljevič, u čast jednog od najpoznatijih Hrvata kojemu je dodijeljeno hrvatsko državljanstvo, u ambasadi u Mostaru (a gdje bi drugdje?), a da ga je bolio kurac i za kralja Petra Krešimira, Tomislava, Mutimira, Branimira, Trpimira.

Čak ni za Thompsona ne zna.

A Hrvat je!

Danas svako malo veće gangstersko govno iz regiona drži u koferčiću skrivenom na nekakvom garderobnom kasliću na kolodvoru hrvatsku putovnicu, koja mu je predana u veleposlanstvu RH u Mostaru po metodama koje su bile jako popularne devedesetih! Dolaze li opet ta vremena?

E, sada se ja pitam, kad se izbjeglice probiju kraj svih mogućih zamki koje im smještaju na granici i kažu da oće bit Hrvati, jel se i njima to računa?

Ili samo gangsterima i lopovima, koji mogu debelo platiti rasprodaju još ono malkice ugleda u svijetu?