Poznato je kako naša vrla PreCjednica nema istančani osjećaj za tajming. Njen legendarni nedostatak takta može se primijeniti čak i u visokim diplomatskim školama kao kolegij „Kolindizam“ ili priručnik „Kako se NE ponašati u visokoj diplomaciji“.
Gospođa PreCjednica je definitivno promašila profesiju. A mogla je biti puno toga: starleta, estradna zvijezda, groupie, hostesa, stjuardesa… Toliko je zanimanja u kojima bi zaista pronašla sebe i ispunila svoje infantilne snove! A ona se baš uhvatila onoga što joj najmanje leži. To što perfektno barata engleskim jezikom, u njenom je slučaju samo hendikep. Bolje bi bilo da je strani kolege ne razumiju.
Baš se danas, eto, uputila u Tursku, pokloniti se – poput Hurem Sulejmanu – Sultanu Erdoganu. I usput potpisati neke dokumente o kulturnoj suradnji te nastaviti jačati dijalog na najvišoj razini…bla…bla…
Ni krdo divljih konja, ni čitava đakovačka ergela ne bi vrhovnu zapovjednicu Oružanih snaga RH uspjela zadržati u Hrvatskoj, koju upravo drma žestoka vojno-politička kriza.
Nema tog državničkog digniteta koji bi nju natjerao da se ispriča Sultanu i odgodi posjet.
Onako kako je, ne trepnuvši raskošnim trepavicama, prekinula posjet Islandu kobnog 29. XI. 2017. kada je Praljak popio otrov.
Ili kada je u Beču između dva zalogaja „Sacherice“ čula za veliki požar u Splitu i okolici, te odlučila sačekati da po nju dođe „Croatian Air Force One“, a nakon te krucijalne odluke ubacila još dvije Mozartove kuglice u usta.
Onda nabacila „Pan-Am“ osmijeh i došetala na zgarište dan kasnije.
Zato što može.
Zato što joj se tolerira.
Vrhovna zapovjednica pobjedničke rvaCke vojske i sukreatorica američke vanjske politike ima ogroman utjecaj na Trumpa, Mattisa, Pencea i ostale američke glavonje. Bilo da se lakta u crvenoj čipki ili skače po tribinama u dresu, oni se totalno pogube jer ne znaju je li hostesa ili cheerleaderica, te se pitaju gdje je ta preCjednica RH sa kojom bi mogli ozbiljno porazgovarati o problematici sklapanja „posla stoljeća“ prilikom kupoprodaje američkih vojnih aviona poklonjenih Izraelu koje su Izraelci malo nabildali i mislili nam uvaliti , po isto tako nabildanoj cijeni.
Država koja ima ovakve političare ne treba brinuti za svoju budućnost. Jer ta budućnost ne postoji. Kao ni država, koja je to samo na papiru. Ili non-paperu.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Ja sam skroman, ne volim se kitit tuđim perjem, ni medaljicama koje nisam zaslužijo. A ne volim ni kad me sole. Jerbo ja sam podozriv, kurvin sin koji ne vjeruje nikome, pa odma pomislim, kad me posole, puste me da malo odstojim pa me na ražanj nataknu.
