Promijenjena lokacija redakcije. U birtiji na moru
Vruće je. Ali, lokacija ureda je promijenjena. Dost daleko. Na morsku obalu. Pa u debelom, prirodnom hladu, pokušavam uživati. Koliko mogu. Uživancija mi je pisanje, ali, ne lezi vraže, na desnoj strani otvoren Word, a na lijevoj strani zaslona prijenos sjednice Sabora. Valjda je i u Zagrebu vruće, pojma nemam, pa se prepuštam mašti.
Bilo bi lijepo da u Saboru rikne klima
Kako bi bilo divno da u Saboru rikne klima. Pa da gledamo ušvicane saborske zastupnike koji blebeću. Da svi skupa svjedočimo kako se debele kapi znoja slijevaju iz prišteva na tustom licu zastupnika Pavića. To vam je onaj debeli i prištavi, koji je frajerima poklanjao parfeme i dezodoranse jer sa njima je želi imati osobni touch. Koliko sam čuo, tog toucha je i bilo. Podosta.
Na rasporedu rashlađenih zastupnika je prijedlog za smjenu ministra Vilija. Treći puta. Tipa koji je u samo dvije godine i par mjeseci od Vili Nazionale, postao samo antipatični debeljko sklon sumnjivim radnjama, ali zato smo se uvjerili da je potpuno nesposoban.
Što sam stariji, to mi je sustav zdravstva bitniji. A on je u kurcu
Imam jako dobrih prijatelja koji rade u prosvjeti. Imam jako dobrih prijatelja koji rade u kulturi. Volio bih da se oni na mene ne naljute nakon ovog članka. A ako se oni naljute, hja, ko ih jebe. Svako malo je u Saboru inicijativa za smjenu nekog ministra, kaj ja znam, možda će ić smjenjivat i ministra prosvjete ili ministricu kulture, ali meni to i nije bitno. Nije mi najbitnije. Nikako.
Ali mi se nekako čini, povremeno kad se pogledam u ogledalo pa vidim moju boru više, osjećam da da starim, a kako starim, meni je svakim danom zdravlje ipak najbitnije. A o zdravlju se brinu liječnici, brine zdravstveni sustav. Kojem je na čelu taj Vili.
Ako u zdravstvu nemaš veze, onda si bezveze
U zadnjih nekoliko mjeseci, na žalost, osobno sam se uključio u traženje veze za liječničke preglede za prijatelje ili rodbinu. Jerbo je sustav javnog zdravstva, da prostite za kurac, uz puno uvažavanje velike većine liječnika koji rade u sustavu.
Magnetna rezonanca čeka se godinama, naravno u Vilijevom javnom zdravstvu. U privatnim klinikama se ne čeka uopće, tamo magnetna rezonanca funkcionira po sistemu cash & carry (hrv. plati pa se klati). U privatnom zdravstvu je potrebno platiti nekoliko tisuća kuna, za veliku većinu nedostižan novac, jerbo ih je država sustavno pljačkala i svela na to da budu samo gologuzani. A kada obole, jedino ako prodaju bubreg, mogu na magnetnu na vrijeme, pa da im se možda spasi život. A bubreg eto, mogu prodati na KBC Rebro, klinici kojoj je na čelu ministar Čorušić.
Skoro pa idealna simbioza javnog i privatnog zdravstva.
Javno i privatno zdravstvo su još kompatibilniji po pitanju prekida trudnoće. Iako je pravo žena na odabir zagarantirano Ustavom, u bolnicama koje su sve u sustau javnog zdravstva, liječnike boli kurac za Ustav, jerbo ih peče savjest. Priziva ih. Pa neće raditi pobačaje, posao za koji dobivaju plaću, za koji su se školovali, naravno, na teret države, na teret vaš i moj.
Ali kurcobolja od koje boluju, prestaje svakoga dana popodne, kad u privatnim klinikama za dobar novac zalegnu u montir grabu i rade pobačaje. Ženama kojima su ujutro odbili obaviti pobačaj na svom radnom mjestu. Kao što vidite, simbioza javnog i privatnog zdravstva idealna je. Za liječnike. Naravno, ne za sve, samo za one koji su gadovi, a ima ih podosta.
Debeli Vili to ne vidi. Ako vidi, libogaracku.
Ovaj Vili ko da dvije godine ništa radio nije, nego samo bacao govna na jednu hrpu. Koja se zove Javno zdravstvo. Ne da mi se pisati o njima, pisao sam dosta
Dakle, uvjeren sam da bi se svaki moralni i pošteni čovjek morao samoubiti, kad bi ga javno branili nekakav Čelić, nekakav Reiner, nekakva Lukačić, nekakav Pavić, nekakav Habijan, nekakav Plenković ili ona Majda Burić.
Njihova podrška u svakom je slučaju sramota poštenim ljudima. Vrlo sramotna.
Na početku rasprave vitez bez konja, ili je to ipak samo konj bez viteza, Reiner, bahato je rekao Ovo je treća inicijativa za smjenu ministra Beroša, kojeg ćemo mi kao saborska većina odbaciti.
Evo, radi te rečenice se već pola sata petljam s pisanjem.
Rasprava nije ni počela, a Reiner zna da imaju većinu. Jer… Čepovi za guzicu…
U sabornici je tridesetak zastupnika, od stotinu pedeset i jedan. Svaki peti trut došao je ladit jaja u Sabor, jerbo je to jeftinije nego doma palit klimu.
Dakle, većinu u Saboru čini sedamdeset i šest zastupnika. Od toga šezdesetak zastupnika HDZ-a. Osuđene zločinačke organizacije. Sestrinske organizacije napuljske Ndraghete.
Ostatak do većine sastavljen je od HDZ-ovih čepova za guzicu. Predstavnici manjina, njih osam, nisu ništa drugo doli čepovi za guzicu HDZ-a, tipove koje boli kurac za sve, gamad koju ne zanima inicijativa za smjenu, jer oni će glasati kako im je naređeno.
Čepovi za guzicu su uz njih i pripadnici stranaka za koje nikada nitko ne bi glasao da nije bilo HDZ-ove mašinerije. Nipošto ne smijem zaboraviti da je i časni Silvano Hrelja, ipak samo čep za guzicu HDZ-a.
Za mandata ovog debeljka umrlo je dvije tisuće ljudi, a da nisu trebali. 2000.
Prošle godine umrlo je tisuću ljudi koji nisu trebali umrijeti, da im je pravovremeno pružena liječnička pomoć. Dvije tisuće u mandatu Vilija Beroša.
Sve to ne smeta Čepove za guzicu, boli ih kurac, dok je slasti i masti. Pogledajte se u ogledalo. Gadovi, gdje vam je savjest. U Reinerovom džepu hlača, odmah kraj jaja.
Pa će Ćepovi glasati za ostanak nesposobnog i korumpiranog ministra Vilja Beroša. Gledam sve ovo.
Bog plaća rijetko. A volio bih da plati, obilno
Znam da pravda ne postoji. Bog plaća rijetko.
Ali, bilo bi lijepo kada bi ti čepovi za guzicu morali tražiti liječničku pomoć u javnom zdravstvu. Bilo bi lijepo kada bi njima ili njihovim dragima trebala hitna magnetna rezonanca, pa da čekaju tri godine. Pa da i ja budem sretan. I da gledam. I naslađujem se.
Bilo bi lijepo da se njihovim ljubavnicama, kćerkama, ženama, sestrama zalomi trudnoća. Baš slatko.
Ne želim puno.
Ali želim strasno.
