Svaki dan umire pedesetak ljudi od korone. Umiru hroptajući u respirator, izbuljenih očiju pokušavati uhvatiti još makar jedan udisaj, koji život znači. Petesetak ljudi. Od jedne bolesti.
Dva školska razreda. Svaki dan. I subotom i nedjeljom.
Državljani republike Hrvatske, iste one koja s njihovim životima, ali i životima onh koji još nisu cijepljeni, radi škerac. Zajebanciju.
Oni koji moraju organizirati cijepljenje boluju od žestoke kurcobolje.
Pokvareni gadovi i lopovi.
Danas je od korone umro moj dobar znanac. Bio je kronični bolesnik, srce ga je mučilo. Nije bio cijepljen, iako se prijavio među prvima, iako se grebao oko liječnika ne bi li ga cijepili. Umro je u mukama, nije imao niti 55 godina. Umro je jer nije poznavao neka važna govna koja cijepljenja rješavaju jednim pozivom ili porukom.
Ugasio mu se život, jer organizaciju cijepljena prvotno organizirana banda, koju boli kurac. Da se uistinu brinu, provjerili bi taj posao onima koji znaju. A ne fotografima i izrađivačima svadbenih vjenčića.
Nije posao njima dao debeli i zadrigli Vili, dao im ga je Plenkovićev HDZ. Lopovska organizacija.
Sjedim ljutit i ružan, pa se pitam.
Hoće li ikada doći dan kada će svi oni koji se hvale da su stvorili ovu državu zaglaviti dugogodišnje robije s prisilnim radom?
