Zašto svi deluhe Hrvati ogorčeno odbijaju suđenje u Hrvatskoj?

Postoje ljudi koji su puno dali za ovu državu, prema svojim riječima.

Zdravko Mamić, Branimir Glavaš, Miro Kutle, Josip Gucić.

Ljudi koji su ugradili u ovu državu, kako kažu dobar dio sebe.

Valjda nam upravo i zato država liči na ruglo.

Di će takvi likovi kreirat državu pristojnu i dostojnu života pristojnih i poštenih ljudi?

Svi su oni bili dugo godina članovi prvog ešalona bliskog vlasti.

Jer su je oni stvarali, financirali, plaćali. A kad nešto finacniraš, onda s punim pravom i oblikuješ, kaj ne?

Priče o tome kako su oni to sve radili pogonjeni istinskim domoljubljem i ljubavlju prema ljudima prolazi im dobro.

Kod istih takvih besprizornika, samo manjeg kalibra.

Jer, na kraju, u Hrvatskoj je i naučno dokazana da je istinita tvrdnja Igora Mandića da je Domoljublje posljednje utočište hulja.

Kako se danas,11.06. u ovaj vrući ljetni dan osjećaju brojni suci, kako se osjeća Predsjednica?

Jer, tamo, ne jako daleko, ali za hrvatske vlasti ipak nedostupan, Zdravko Mamić, njihov mecena široke ruke, vodi bitku za ne kenjat na čučavac slijedećih šest godina, a kako stvari stoje i koju godinicu više.

Seru li bar malo tanko?

Da li je danas povećana potrošnja toalet papira?

Jer lajavi Mamić kojega moraju polijevati vodom svakih petnaest minuta da se ohladi, mogao bi progovorit.

Pa reći puno. A kad on krene, pali se i bez guranja.

Neljudski je tjerat čovjeka da čuči svako jutro na čučavcu, belji oči od muke, dok mu mišići na nogama pucaju od napora.

A do jučer je srao u zlatne zahode.

Čak je i boravak u nekakvom kičastom Međugorju puno bolji beljenja očiju na čučavcu u Lepoglavi, kaj ne?

Zdravko Mamić, jedna od onih sivih, ali opet zlatnih poluga ove vlasti, ali i onih prije, čovjek koji se kleo u ljubav prema domovini.

Koji se zubima drži za BiH da ne bude u zatvoru u Hrvatskoj i ne bude suđen.

Kod svojih prijatelja.

Sjećamo se zavrzlama, pazi sad, oko saborskog zastupnika, dakle zakonodavca, Branimira Glavaša koji nije nipošto htio služiti zatvor u državi čije je zakone stvarao.

Nego je radije pjevao Zenica blues.

Meni uistinu nije jasan njegov status sada. Nije mi poznato da li je on odslužio što je trebao ili se još nešto petlja oko toga.

Vlasnik Dinama, vlasnik nogometne reprezentacije Hrvatske, vlasnik Pantovčaka, vlasnik Vrhovnog, Ustavnog i nekih Županijskih sudova, danas se bori, da ne bi bio isporučen u državu koju toliko voli, državi koje polovinu posjeduje.

Hrvatska i BiH su potpisale sporazum po kojemu takve individue mogu sa gađenjem šutnut jedna drugoj, pred sedam godina, pa svi krimeni koje su napravili nakon tog datuma potpadaju pod degažiranje nogom u guzicu.

Sve je jasno.

Mamić je osuđen na dugotrajnu robiju, a čeka ga još suđenje za puno veću lovu koja je navodno (prema optužnici) skrenula sa redovnih i zakonitih puteva, u njegove džepove.

Dakle pitanje je samo formalnosti, dobar dan, dobar dan, jeste li vi Glava, koja se odaziva na ime Zdravko Mamić? Taj sam, ajmo malo u buksu, pa ćemo Vas prebaciti u Hrvatsku.

Dakle radnje koje bi mogao obaviti student druge godine prava.

Je, ali.

Uvijek ima jebeni ali.

Papire za isporuku mora potvrditi ministar pravosuđa BiH.

Izvjesni Josip Grubeša, koji je pazi sad, HDZ ovac sa dna kace.

A di će HDZ ovac isporučit Zdravka Mamića, najvećeg donatora HDZ-a.

Naravno da neće.

A nitko se iz Hrvatske ne bi sjetio nakon eventualnog odbijanja izručenja povući kontra potez.

Zatvoriti sve financijske pipe prema BiH.

Jebo pravdu kada je lova u pitanju.

Pa i onu bosansku pravdu.

Ko bi reko, ja sam mislio da toga ima samo kod nas.

Jer sam zaboravio da postoji i HDZ i u BiH!