Korona i sva zbivanja oko nje otkriva tko smo. Pokazuje pravo lice Hrvatske. Društvo koje je građeno trideset godina, konačno otkriva u svoj svojoj punini svoju gadljivost.
Osuđeni su, svaki je za svaku minutu užasnih muka koje je u zadnjim trenucima svog života proživio nemoćni i vezani devedesetogodišnjak, dobio samo po godinu dana zatvora.
Svoje unakaženo lice, sprženo, nagoreno, kao što je nagrđeno lice muškarca, pedesetogodišnjaka, koji je šećući se Maksimirom zapaljen. Zapalili ga degenerici, jer su mislili da je peder. Namjerno pišem peder, jer tako razmišlja šljam koji ga je zapalio. Zapalili su ga jer nije poput njih. Hoće li sutra zapaliti vas, mene, bilo koga. Jer nije degenerik poput njih? Postaje li Hrvatska društvo izopačenih degenerika?
Zapalile ga pičkice i pederi u duši, bacivši na njega Molotovljev koktel. Naravno da je muškarac bio sam, a napadači su bili u paru. Dvojica.
To smo mi, zaplotnjaci, kukavice, pičkice i duševni pederi. Policija provodi izvide. Moš mislit.
Dvojica drugih degenerika prošle su godine na smrt pretukli devedesetogodišnjeg starca, jer su ga htjeli opljačkati. Mlatili su ga i lemali dvadeset minuta. Vezanog i nemoćnog.
Svaka minuta bila je pakao, dvadeset minuta pakla i onda… smrt. Ej, pretukli ga do smrti.
Devedesetogodišnjeg nemoćnog starca.
Znam, reći ćete da ovi debili nisu Hrvati, jer žive u Srbiji.
Ali, sud je u Hrvatskoj.
Osuđeni su, svaki je za svaku minutu užasnih muka koje je u zadnjim trenucima svog života proživio nemoćni i vezani devedesetogodišnjak, dobio samo po godinu dana zatvora.
Jer smo u Hrvatskoj.
Pitam se, da su ovi bili spretniji, ili da starac nije bio tako žilav, pa je izdržao dvadeset minuta, nego recimo samo pet minuta, bi li ta dvojica dobila po pet godina svaki.
Godinu po minutu.
Jer, živimo u Hrvatskoj.
