Pismo ministru Radovanu Fuchsu

Poštovani gospodine ministre,

Iz vlastitog dugogodišnjeg iskustva znam da osobe na položaju baš i ne vole dugačka pisma, pa ću biti kratak.

Uvjeren sam da se slažete s mojom tvrdnjom da je zvanje profesora nešto što traje dvadeset i četiri sata na dan, tri stotine i šezdeset i pet dana u godini.

Profesori bi svakako trebali voditi računa da svojim ponašanjem čuvaju ugled svoje profesije, a i svojim ponašanjem trebali bi stremiti boljitku društva.

Ljetos ste za profesoricu Suzanu Kačić, čija je fotografija s pištoljem objavljena na njenom privatnom profilu izazvala sablazan dijela njenih stranačkih kolega iz SDP-a, pa je cijeli slučaj izašao u javnost, izjavili:  Takve osobe ne bi smjele raditi u školi.

Profesorica je, slijedom Vaše izjave, pod suspenzijom, dobiva polovicu ionako nevelike profesorske plaće, iako su sve okolnosti oko njenog slučaja, da li je slikana s igračkom i slično, ostale nejasne.

Danas je središnju Hrvatsku zahvatio težak potres.  Mnoge obitelji ostale su bez domova, a svako su Vam poznati i tužni slučajevi da su neke obitelji koje su bez doma ostale u zagrebačkom potresu, sklonište pronašle u Petrinji i okolici, pa su sada ostale i bez privremenog skloništa.

Istovremeno, Hrvatska već dugo, kao i cijeli svijet, stenje pod teretom epidemije COVID-19 virusa.

Uvjeren sam da ste Vi principijelan čovjek, pa da Vas upitam.

Zanima me, gospodine ministre, smatrate li da profesorica Divna Lončar, iz zagrebačkog MIOC-a, nakon današnje izjave da je katastrofalan potres koji je pogodio Petrinju, posljedica cijepljena protiv COVID-a učinila grešku koju nipošto nije smjela učiniti?

Pišem Vam ovo pismo jer sam svjestan da postoji mogućnost da Vam je, zbog mnogobrojnih obaveza promakla ova skandalozna izjava, sračunata da se obezvrijede svi napori da se provede akcija cijepljenja stanovništva.

Svaki građanin ima pravo javno izjaviti svoje mišljenje, ali kad to čini profesorica, iznoseći ničim utemeljenu izjavu u trenutku vrlo teške situacije za građane pogođene potresom i epidemijom, to nije prihvatljivo.

Da Vas podsjetim, Vaša izjava u ljeto glasila je: Takve osobe ne bi smjele raditi u školi.

Pročitajte i ovo:
Dan osvještenja lizača šupaka, Bero JEST rješenje. Konačno. Endlosung.

Gospodine ministre, kakav je Vaš slijedeći korak?

Želim Vam puno uspjeha u radu,

S poštovanjem,

Spectator

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,237SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Spectator na Twitteru

Jutros u kafiću, prvi red do mora. Frend koji boluje od Dinama, vrlo glasno izražava bojazan o tome ima li stadion u Osijeku semafor koji može prikazati dvocifreni rezultat.
Bojim se da ga sutra neće biti na kavi.
A baš je njegov red za platiti.
Jebi ga.

Govoreći o ekocidu, miinstar Fabijan kaže: "Među prvima smo u EU koji će imati takvo kazneno djelo".
Pa to je i normalno, Europi to ne treba, oni tako svoj opasni otpad izvoze u Hrvatsku (HDZ).

Nadam se da ću poživjeti još desetak godina, pa da doživim trenutak kad se pojavi vijest da je EK donijela paket mjera za pomoć Hrvatskoj, paket kojim bi se ublažile teške posljedice vladavine HDZ-a.

Blagotvoran utjecaj vode antimonovače na Benkovčane

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Stota godišnjica HDZ-ovog servisa

Večeras u 20:00 u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, Velika dvorana, Trg Stjepana Radića 4, održava se glavna svečanost – gala koncert HRT...

Nije zgodan, al je nezgodan

Rano smo krenuli te davne nedjelje prema Zagrebu. Putovalo se Ličkom magistralom, pa smo se konačno dokopali Zagreba, taman pred ručak, majka je znala...

Bijeg

Bio je lijep sunčan dan te nedjelje, 06.05.1945.. Ručak je bio serviran. Mrišljiva gusta kokošja juha, s debelim rezancima, žuta poput cekina, pečena purica,...