U Zagrebu živi nešto manje od osamsto tisuća duša. Za mjesec i deset dana Purgeri i Dotepenci izaći će na izbore i glasati za novog gradonačelnika Zagreba, a ja sam nekako svakim danom sve više uvjeren da će birati gradonačelnicu Zagreba.
Ovih dana prisilno zatočeni u svojim domovima, osim ako nismo u Dicmu gdje se 300 krkana provodilo na nekakvoj fešti, u vrijeme kad murja podozrivo gleda koliko ljudi se okuplja na obiteljskim druženjima.
Pa su se krkani ali i kozojebi suprotstavili murji, pa su došli i specijalci, bilo je peglanja. Eno ga, neka budaletina priča kako nikome nisu smetali, čudi se svemu. A nije ni po lampi dobio, a trebao je. Da nije dobio po zubima, vidi se, a i čuje, jer frajer sada na televizoru može reći Balkan kino, a ne Fafam fino
Uhvatila me nekakva demencija, pa se nikako ne mogu sjetiti, što je izraslo u Raju, da li šiba ili ipak baseball palica?
Što sam stariji, sve se mislim da je ipak baseball palica.
Dakle, izbori.
U cijeloj Hrvatskoj, od Zagreba, do Nerežišća, pa do Pribislavca, i Otoka kraj Vinkovaca.
Moja mirovina koja je višestruko viša od prosječne, meni je mala. Informacija za gospođu Ožbolt da računa i na mene.
Svašta tu ima. I u Zagrebu, a Boga mi i u drugim mjestima. Neka se stanovnici manjih mjesta ne ljute, mnoga će mjesta doći na red, slijedeći je Pribislavec, mjesto u kojem uvijek kuha.
Što pisati o Zagrebačkim izborima?
Sve se zna, kilavi SDP dugo je ispod žita i stola podržavao Tomaševića, pokazujući pri tome raskoš su punom sjaju, svoje bijede.
Stranka koja je drmala Zagrebom dugo godina nema u svojim redovima ženu ili čovjeka za kojeg bi mogli s ponosom reći Da, ovo je naš kakdidat.
Tko je urušio SDP u Zagrebu, ja ne znam, ali sam sklon kriviti Zorana Milanovića, kojeg, nije tajna podržavam, ali to što je prepustio Zagreb Davoru Bernardiću, greška je koja se ispraviti ne može. Model Bernardić, neznanje, politikantstvo, nemogućnost razlikovanja bitnog od nebitnog, politička koruptivnost, proširio se kasnije i Hrvatskom, izborom Bernardića za predsjednika SDP-a.
Novo vodstvo stranke snašlo se upravo onako kako bi se snašao Ray Charles u labirintu na Kreti. Nikako.
Htjeli su kandidaturu dati Tomislavu Tomaševiću.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA
Raspuštanje gradskih organizacija čekalo je predugo, uslijedilo je dok su mnogi kandidati već krstarili Zagrebom. SDP danas ima ogromnih problema s onom nekad najjednostavnijom stvari, sastavljanjem malih lista, onih za vijeća mjesnih odbora (VMO).
Onda su istakli za kandidata gospodina Joška Klisovića, a ja sam nekako svakim danom sve više uvjeren kako se radi samo o alibi kandidatu, kojem sive eminencije SDP-a, iza leđa drže figu u džepu.
Uvjeren? Znam, ali dokaze držim za sebe. Mnogi od vas će shvatiti o čemu pišem.
Članovi SDP-a su svakako najnestabilnije biračko tijelo, ako ne glasaju za svoju stranku, onda šaraju, od Mosta do Živog zida, kako je bilo na proteklim izborima, a ovaj puta bi dio glasova mogao otići Tomaševiću, koji je po meni loše rješenje, puno gore čak i od nesuđenog Gordana Marasa.
Jelena Pavičić Vukičević, prema mojim razmišljanjima, u bazenu SDP-ovih glasova ima dobro i pažljivo skrivenih sedam do osam posto, što je posve dovoljno uz onih desetak koje sada ima, da je lansira u drugi krug.
Zajedno s Tomaševićem, koji je nikakvo rješenje.
Sve u svemu, kontinuitet bi se mogao nastaviti.
I nakon Milana, Milan.
Da stvar oko izbora ne bude preozbiljna, svakako se brine Davor Bane Filipović, koji je valjda ovih nekoliko uskršnjih dana, jajima i šunkom skupljao snagu za nove bravure koje će razveseljavati Zagrepčane. Ali, on svoju publiku ima, za to se ne treba bojati. Srećom da je Bandić pokupovao i zagrebačke HDZ-ovce, pa neće glasati za svog kandidata, jerbo bi Zagreb mogao ličiti na Rim u vrijeme Kaligule, ali bi umjesto dragog Incitatusa dobio Baneta za konzula.
Ali, dobio je rečeni Princ uhljeba, gospodin Bane žestoku konkurenciju u Vesni Škare Ožbolt. Koja evo obećava da će dati svaki mjesec 500 kuna bonova umirovljenicima s manjim mirovinama.
Precizirala naravno nije, što je mala mirovina.
Moja mirovina koja je višestruko viša od prosječne, meni je mala. Informacija za gospođu Ožbolt da računa i na mene.
Tko će financirati tih 500 kuna, po umirovljeniku mjesečno, nije rekla. Nije ni važno, jer ionako pobijediti neće.
Sve je više debilnih obećanja.
A raja puši.
Sjećate li se mili moji, kako je na krilima zagrebačkog potresa i na krilima neobnavljanja Zagreba, u Sabor poput komete uletio Tomislav Tomašević i vesela družina mu. Danima su se valjali pred Saborom, kleli se, da će oma, ma prvi dan, izglasati Zakon o obnovi Zagreba.
Pa se tim lažima ušuljo u Sabor, a prvo što je napravijo, otišao je na godišnji odmor, a vi se koji ste mu vjerovali, jebite.
Glupani su naravno to sve zaboravili. Vole da ih se zajebe više puta. Barem dva put.
Dva put je dva put, kako veli moja vesela susjeda Steffi.
Pa se pitam. Zašto oni koji uđu u drugi krug, ne bi dali zadužnicu, založili svoju imovinu, pa ako ne ostvare ono što su obećavali i srali u kampanji, presele se na cestu.
I s tugom misle na 500 kuna bonova Vesne Škare Ožbolt?
U SABOR SMO UŠLI, DA BI OTIŠLI NA GODIŠNJI ODMOR, DOBRO PLAĆEN
