Guštam čitajući novine.
Odavno sam odustao od nade da će ikada biti bolje. Di će biti bolje s budaletinama koje plivaju na površini poput dreka na plaži.
Evo, nova runda plutača na površini, ovih dana se pojavila.
Jednoj babi koja je kandidatkinja je neko, kako ona veli, hakiro web stranicu, i u njen politički program, onaj kojim ona misli impresionirati građane Zagreba, nakeljio četiri godine star kulturni program Mosta.
U jebate. Ovo je vrlo ozbiljna sabotaža. Zamisli da ti netko zakelji planove o kulturi onog Grmoje i Mire Bulja. Ili baš zato?
Jer, Zagreb je sada već dobrano nastanjen tipovima koji su štovatelji ideja o kulturi Mire Bulja. Pa bi štovatelji Vesne Škare Ožbolt, finfcigerice koja bolje zgleda nego pred dvadeset godina na špici u Zagrebu, kada bi ona bila gradonačelnica, pjevali reru.
U mog lole livade na glasu,
tri je ovce za uru popasu.
Moj se dragi fali da imade,
kad na pivcu goni u mlincu.
Svekrvice našla sam ti zgodu,
dubok bunar i studenu vodu.
U HNK se više ne bi izvodio Hamlet, nego Omlet, baš kao u Hamletu u Mrduši Donjoj.
Od Pogane Vlake, utegnuta, popeglana i hakirana dama, ali i ekipa iz Mosta predovđena geliranim knjigovođom Troskotom, vodi nas direkt u Mrdušu Donju.
Odavno je Zagreb izgubio gradski štih.
Što se vidi i po dijelu kandidata. A i po broju glasova koje osvajaju.
HDZ koji je vrlo ozbiljna stranka, stranka koja je pred trideset godina ozbiljno i planski krenula s krađom svega što se moglo ukrast, s postavljanjem nepismenih konjina na položaje na kojima se može krasit koliko ti volja, odlučila je pokazati da ima smisla za humor.
Valja priznati, HDZ štuje tradiciju grada Zagreba, kojim vlaada garnitura više manje rođena izvan granica RH, pa je kao kandidata istaknuo nekakvog Sarajliju, koji kao i svaki Bosanac, ima smisao za humor.
Pa je na ovim izborima izašla s vic kandidatom.
Nekakvim doktorom ekonomije iz Sarajeva.
Na prošlim izborima imali su program iz Prnjavora, sad kandidata iz Sarajeva.
Jebeš zemlju koja Bosnu nema!
Dobro, nije to više onaj humor iz Audicije, ali, frajer nas svaki dan uveseljava svojim izjavama. Više nekako klaun tužna lica.
Jedva čekam da prođe dan, da se sutra nasmijem novom štosu tipa koji kad ga ne gledaš, zvuči kao reč’mo Ljubo Jurčić. Ili Mirka Jozić.
Echte purgerisch.
SDP je istako za kandidata koji zvuči izazovno i erotično poput cigle u zidu. Frajer je pametan, da bi riječ rekao, a odlikuju ga karakteristike vođe na vlas onakve kakve ima leptir.
Tako da se knjigovodstvenom moljcu suprotstavlja leptir.
Zgodno.
Frajer se kandidiro za bit gradonačelnikom kako bi imo što radit da ne sjedi doma i vrti palčevima i čeka dogovor Zoke i Plenkija za bit ambasadorom u SAD.
Što ako ga izaberu, a Zoka i Plenki se nakon toga dogovore?
Ništa, mogo bi onda u Washington otići ja.
Pa da pišem iz Washingtona.
Kampanju je počeo sloganom Mirni čovjek Zagreba, valjda kao protuteža onda još vrlo živahnom Milanu Bandiću.
Onda je Bandić preselio na, kako bi to rekao onaj komični Sarajlija, ahiret, pa je slogan postao nekako previše miran. Passe.
Deplasiran.
Neprikladan, kako kaže moja frendica Sandra.
A previše mirni slogani ne dižu adrenalin. Pa su smislili novi slogan.
Mijenjat ćemo Zagreb, a ne slogan.
Meni to zvuči kao da je upućeno njima samima, kao da podižu svoju svijest, sami sebe uvjeravaju. A niko im ne vjeruje. Čak ni članovi koje povjerenici ni pištoljom ne mogu natjerat na liste. Na prošlim izborima bio je bratoubilački rat oko toga ko će uvalit dupe u fotelju nekakvog mjesnog odbora, pa povlačit lovicu iz prireza, a sad ne mogu skupit ni deset posto od potrebnog broja ljudi.
Slijedeći slogan biti će valjda: Mijenjat ćemo kandidata za Zagreb, a ne slogan.
Komičara iz sarajevske mahale danas je čak i spopala policija jerbo je ušo u nekakvu školu nenajavljen.
Jebi ga, kako kaže moj frend Melkior: Da su u Hrvatskoj češće zvali policiju kad bi ugledali kandidate HDZ-a, ovo bi bila puno ljepša zemlja.
Ali nisu.
Kurata sreća!
