Superizborna godina, kako se i očekivalo, godina naglašeno tvrde kohabitacije, kako se izrazio Andrej Plenković prilikom inauguracije Zorana Milanovića. Prve izbore smo obavili, realno gledajući, uboli smo prstom u govno. Kao po dogovoru, kao iz zajebancije, Hrvati i d’Hondt izabrali su. I kako to nama dobro ide, napravili smo popriličan pičvajz. Nitko nema osvojenih mandata dovoljno za napraviti većinu, a stranke koje su ušle u Sabor su čavli u kutiji s čavlima. Ozračje na izborima bilo je u biti samo antihadezeovsko. Glasajte za bilo koga ali nemojte za HDZ, koji je svojim krađama i nemoralom srozao standarde. I materijalne i moralne. Na najnižu granicu. Totalno nefunkcioniranje države u segmentima koji su u fokus građana, zdravstvo, socijalna politika, pravosuđe, pokazalo je samo jedno. Osnovni segmenti u interesu građana prilagođeni su prvenstveno članovima HDZ-a, a ostalima što zapadne. Izračun mandata eliminira sve stranke koje u određenoj izbornoj jedinici nisu prešle izborni prag, koji u Hrvatskoj iznosi pet posto. Glasovi poklonjeni strankama koje nisu prešle izborni prag raspoređuju se na stranke koje su prešle prag. To su u stvari izgubljeni glasovi. Pola miliona glasova otišlo je onima koji su prešli izborni prag. A da za njih glasano nije.
Vode se upravo pregovori između HDZ-a, stranke pravomoćno osuđene kao kriminalna organizacija i Domovinskog pokreta, stranke koja je četiri godine tvrdila da je HDZ lopovska organizacija, a kojoj uvredama nije ostajao dužan ni HDZ. Za svaki početak pregovora potrebno je iskazati malo dobre volje, pa je mandatno puno slabiji, Domovinski pokret kao znak dobre volje izgubio memoriju. Svih onih užasnih riječi i uvreda izrečenih HDZ-u i njegovim čelnicima i članovima oni se naprosto ne sjećaju. Pomanjkanje memorije u vrijeme Interneta koji sve pamti. Kakav konj moraš biti da pomisliš da je zavladala kolektivna amnezija?
Nakon čitanja programa Domovinskog pokreta, uopće me ne čudi pomisao da oni za Internet čuli nisu. Jer, program je napisan kao da je prepisan iz pravila i zakona neke srednjovjekovne države. Točnije, ranosrednjovjekovne. Ili nekakve talibanske tvorevine. Poprilično je velika vjerojatnost da će se lopovi i talibani dogovoriti. Još kad se tome pribroje i bijednici iz nacionalnih manjina, koji samo topću nožicama od nestrpljenja da se utrpaju u Sabor, dovoljno je za tanku većinu. Malo sam zlurad. Samo malo.
Iznad svega bih želio da Domovinski pokret uspije u realizaciji onog dijela svog programa u kojem opisuju što će sve raditi nacionalnim manjinama. Kad dođu na vlast uz pomoć glasova nacionalnih manjina.
Slijedeći izbori su EU parlamentarni izbori. Izbori koji me kao građanina Hrvatske, a time i EU zanimaju punih 0,00000000000000%.
Građani, a po rezultatima parlamentarnih izbora vidimo i malograđani, izaći će na izbore za mjesec i pol dana. Izbori za taj EU parlament meni jako liče na izvlačenje Eurojackpota. Na izborima će glasovima jedne od najsiromašnijih (sic HDZ!) europskih država birati 12 osoba kojima se pruža krezovski bogat život, na pet godina. Europski parlament broji 705 zastupnika, plus armija zaposlenih štakora, ulizica i dupelizaca, svi odreda fantastično plaćeni, a Hrvati biraju 12. Tucet. Riječ tucet me uvijek podsjeti na zatucanost. Valjda su nam dali pravo na 12 zastupnika. Jer smo zatucanci. Hrvati biraju 1,7% zastupnika. Biramo, statistički rečeno, statističku pogrešku. I to je strašno važno. Biramo tipove koji se smiju svima nama, tipovi koji varaju narod. Pred samo deset dana njihova imena čučala su na listama za Sabor. Prevarili birače i sada bi trebali birači njima povjeriti povjerenje.
Gadljivo, kaj ne?
Svojim sjedenjem na kandidacijskim listama za Sabor doprinijeli su samo jedno. Njihove guzičetine otele su pravo drugim ljudima koji možda imaju neke dobre ideje pojaviti se na listama i oteli im šansu da budu izabrani. U ni jednom trenutku oni nisu ni pomislili ostati u Hrvatskoj, na plaći od tri tisuće EUR, dok ih za nerad u EU parlamentu čeka osam tisuća EUR. U dvorani od 705 ljudi, ako se dvanaest Hrvata ne pojavi, ni ne vidi se. Samo je čišći zrak, to mogu posve sigurno ustvrditi, jer se radi većim djelom o ljudima neugodna daha. Ogroman bazen s dvanaest crveno bijelih ribica koje plutaju u bazenu samo zato jer su u Hrvatskoj bili višak, neupotrebljiva lijeva smetala, pa su ih Hrvati poslali što dalje. I za to su puno previše dobro nagrađeni.
Oni su u svojim bezveznim karijerama dostigli ideal istaknut u čuvenom govoru Kolinde Grabar Kitarović, o radu za osam tisuća EUR-a, radu od kuće, a u stvari u drugim državama. Svako malo oni su tu. A ne u Bruxellesu. Tamo samo pobiru plaće. Kako je to zvučalo (osim pijano) poslušajte. Nije se loše podsjetiti.
Sve u svemu, ovih dana gledamo utrku bogatih u kojoj oni žele nastavak bogatog života, vašim glasovima.
Pa kad ih izaberete, zaboravit će da su izabrani saborski zastupnici, uzeti već spakirane kofere, i na ulasku u avion zastati, okrenuti se prema vama, veselo se nasmiješiti i mahnuti i kliknuti
Adio seljačine, nema više jebačine!
Ispostavilo se da je Butkovićeva prijateljica, krava Milova, u stvari bik.
Valjda Milovan (Милован)
Što li će na to reći bratija iz DP? pic.twitter.com/AZfsUMg45Y
— Spectator (@SpectatorHR) April 22, 2024
