Prilagodba postavki

Uobičajena praksa na gotovo svim profesionalnim web-lokacijama je upotreba kolačića (cookies) s ciljem unapređenja korisničkog iskustva prilikom korištenja web stranice.

Ova stranica također koristi kolačiće, malene tekstualne datoteke koje su preuzete na vaš uređaj (računalo, pametni telefon, iPad, tablet i sl.). Naknadnim posjetima našoj web stranici ti će kolačići biti pročitani s vašeg uređaja i poslani natrag na našu stranicu.... 

Always Active

Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.

No cookies to display.

Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.

No cookies to display.

Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.

No cookies to display.

Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.

No cookies to display.

Advertisement cookies are used to provide visitors with customized advertisements based on the pages you visited previously and to analyze the effectiveness of the ad campaigns.

No cookies to display.

Kako je Fasimon zavukao Plenkoviću fasz…

Neradnici iz Sabora u trci za nove funkcije, gdje opet neće raditi. Spriječimo ih!

Na Sljemenu je nekad davno postojala sedežnica koja je vozila do vrha preko padine koja se zove Panjevina.Ime je dobila po panjevima koje su...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Davno je bio, puno je godina prošlo od vremena kad sam živio u Budimpešti.

Stan u samom centru, u čarobnoj Vaci utci, pa pješke lagano pedesetak metara do Gerbeauda, meni najljepše kavane na svijetu, jutarnja kava i kolač, uz čitanje novina. Engleskih.

Ured se nalazio u Dorottya ut, zgrada do tadašnjeg vanjskotrgovinskog diva, Technoimpex, točno uz Gerbeaud.

Tajnica, Ilonka iz Sombora, referent debeli Lajos iz Bačke Palanke. Pa smo pričali malo hrvatski, malo srpski, da nas ceo svet razume. I sada dok pišem, odzvanja mi njihov meki, poput meke šljvovice, madjarski akcent na hrvatskim ili srpskim riječima, način slaganja rečenica. Šumi poput vjetra koji dolazi iz daleke prošlosti. A ja se smješkam, bili su to dobri dani.

Jelo se skoro svakodnevno kod Siposa, za kojeg je Lajos žile rezao, kleo se da je najbolji riblji restoran u Europi. Bolji i od onoga u Beču. A ja riječnu ribu baš i ne obadajem, pa sam lijepo i vrlo redovito udarao po tatarskim odrescima, što baš i nje bilo loše.

Ako nismo jeli u Siposu, odlazili smo u Citadelu, tada najraskošniji restoran u Budimpešti, na Budimu. Konobar nas je uvijek čekao pred ulazom, duboko se klanjajući, vodio nas za naš stol. Bio je to čudan osjećaj. Sjediš i jedeš dok violina ciganske kapele cvili, a zidovi ti pričaju tužnu priču o Imre Nagyu. Uzniku Citadele. Premijeru Mađarske, koji se na par dana po ulasku ruskih trupa u Budimpeštu, zabarikadirao baš tu u Citadelu, da bi se kasnije prebacio u jugoslavensku ambasadu, odakle nije mogao mrdnuti.

Nakon potpisa ugovora o prestanku azila, te jamstva slobode Imre Nagyu, a ugovor je potpisao nitko drugi, do Janos Kadar,  mađarski premijer, Imre je odšetao iz ambasade, da bi ga odmah zarobili Rusi, organizirali neko suđenje, pa izvršili presudu.

Smrtnu.

Nekako sam, svaki puta nakon odslušane priče, sve više dolazio do zaključka, ne vjeruj Mađarima, ni kada su premijeri. Kasnije se to proširilo na premijere općenito. Ne samo mađarske.

Bit će da nekadašnji hrvatski ambasador u Mađarskoj, koji se odaziva na ime Gordan Grlić Radman, nije čuo priču o Imri Nagyu. Ili je, što je vjerojatnije, nije razumio. Nije mu došla do mozga.

Pročitajte i ovo:
Prvi dan vojske

 

Meni Mađari nisu braća, pa ma što pričao kafilerist iz Sesvetskog Kraljevca

Jebate, ja ne vjerujem Mađarima, a u nas sve mađarsko. I banke. I nafta. I plin. I hoteli. I tvornice. I Vlada mađaronska.

Čudi me samo, kako se nisu sjetili i gradovima davat mađarska imena?

Valjda to Orban još nije zatražio.

Moj mađarski bio je jezivo oskudan, onih dvjestotinjak riječi koje sam kao naučio,  užasno su podsjećale na francuski govor policajca Crabtreea u seriji Alo Alo. Ali, barem su zato oko meni bili veseli ljudi, i kad sam kupovao cigarete, naručivao kavu, kupovao nešto u trgovini.

Svugdje nasmijana lica. Glasan smijeh. Budimpešta me zapamtila, i danas se govori o vremenima kada je tamo živio Zagrepčanin koji je mislio da zna mađarski.

Od mađarskog je ostalo malo. Skoro ništa. Pokoja davno zaboravljena riječ povremeno iskoči, onako nenadano.

Sve dok se nije pojavio taj nesretni predsjednik Uprave INE, Fasimon, iskočila je jedna od zadnjih riječi mađarskog jezika koje znam.

Moj mađarski vokabular je uporno kopnio, vjerujem jedino da sam zadržao taj Crabtree akcent. E pa taj Fasimon, koji je svojom pojavom, svojim prezimenom, izvukao jednu od rijetkih mađarskih riječi koje se sjećam, on bezobrazno tvrdi da je Škugora na radno mjesto kojem u opisu piše kradi, kradi, kradi. Kad ne kradeš, otimaj. I kad završiš s otimanjem, onda kradi,  instalirao dragi, simpatični, skromni Tomislav Ćorić (t.ć), po nalogu Andreja Plenkovića.

Odmah mi je izletjela asocijacija. Kako je Fasimon cijeloj vladi, Andreju Plenković naročito, zavukao fasz. Do jaja.

Tada nisam vjerovao Mađarima, napisao sam to.

Dugo nisam bio u Mađarskoj. Jako dugo. Vremena se mijenjaju, možda ipak, možda im ponekad treba i vjerovati?

 

 

 

Moderni političari u odijelima što vonjaju na naftalin

Cijelog Uskrsa, a i ponedjeljka, odijelo je visjelo na balkonu, ne bi li se izgubio vonj naftalina. Jer, kako ćeš ući u dvoranu odjeven...

Umro je Papa

Umro je Papa. Papa Francisco, Argentinac talijanskih korijena. Papa kojeg sam volio. Koji mi je bio drag, onako neposredan, lijepog osmijeha, čovjek koji je...

Zagreb, mala bara, puno krokodila

Dost mi je lako pisati o nadolazećim lokalnim izborima u Zagrebu. Nikad nisam mogao ni pomisliti da će izbori, bilo koji, doći, a mene...

Hrvatska kao dete kreten koje nitko ni ne spominje

Dugo godina pratim politiku. Ili politika prati mene. Sve je to interakcija, jer mi Hrvati bez politike ne možemo ni na zahod otići. Politika...

Na portalu

Nikako nije u redu

Moć

Beige sako

007, James Bond

Velika konjunkcija

Tošo iz Norvešku

Gume su zacviljele visokim tonom, lagano njihanje i glasna rika moćnih avionskih motora što koči avion, lagano drmusanje u sjedalima… SAS ov DC9 sletio...

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Tošo iz Norvešku

Gume su zacviljele visokim tonom, lagano njihanje i glasna rika moćnih avionskih motora što koči avion, lagano drmusanje u sjedalima… SAS ov DC9 sletio...

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...