Za sada, ma vjerujem i u jesen, vodeća stranka na lijevoj strani sabornice biti će SDP.
Kakav? E, to je već teško predvidjeti.
Stranci jesu potrebne promjene, mislim da je to jasno svima.
Ali, jedino, uistinu jedino u čemu je SDP dosljedan, to je impresivna sporost. Sporost koja obično resi velike sustave, a SDP to svakako nije.
SDP ova sporost ima korijene u posve banalnim razlozima.
Neznanju, osobnim interesima, i klijentelizmu. Ti razlozi postoje već dugo, nipošto nisu patent Davora Bernardića, čak niti Zorana Milanovića, vuku se od vremena Odlučno možda, Ivice Račana.
Duh Ivice Račana se i dalje nadvija nad strankom, ali vjerojatno ne na način na koji bi to Ivica želio.
Ivica je želio modernu stranku. Današnji SDP sa svojim programom koji kao da je pisan u predračanovo ili Račanovo vrijeme, slijedeći političke zasade koje su davno u modernim strankama napuštene, slijedi misao Ivice Račana na pogrešnom mjestu.
Ivica Račan je želio poštenu stranku. SDP taj dio pažljivo i sustavno ne slijedi.
Bez greške.
Sve to vide obični građani, nečlanovi bilo koje stranke, među kojima se dugo godina regrutiralo glasačko tijelo SDP-a.
Jedini tko to ne vidi, sami su članovi SDP-a.
Strpljenje građana odavno je iscrpljeno, pa se dio građana već na pretprošlim izborima okrenuo protestnim strankama Mostu i Živom zidu.
Glasačko tijelo Mosta i Živog zida u vrlo je velikoj mjeri fanatizirano, beskompromisno slijede ideje, sudjeluju u akcijama, bez puno pogovora.
Iako je njihovo biračko tijelo dobrim dijelom prije glasalo za SDP, nipošto ne bih niti jedne niti druge svrstao u lijevi dio spektra, čak niti u centar.
Uvjeren sam da su oni u nekim stavovima desniji i od samog Plenkovića, nipošto od cijelog HDZ-a.
[stextbox id=’alert’ ccolor=’eb9113′ bgcolor=’eb9113′ cbgcolor=’eb9113′ bgcolorto=’eb9113′]Podlom političkom trgovinom u proljeće teške godine, veći dio HNS-a prešao je na desnu stranu. Njihovo političko uvjerenje ionako nije bitno, ali, niti jasno, jer je promjenjiv, ovisno o trgovačkoj situaciji. Nekadašnja poprilično vjerodostojna stranka postala je pod vodstvom Ivana Vrdoljaka i Štromara čista trgovačka unija, politički najbliža manjinama, jer oni će uvijek biti uz vlast, nastojeći ušićariti nešto za sebe. Jednom kada se ugnijezde u vlast, oni miruju.[/stextbox]Na lijevoj strani imamo Glas, SDP, Pametno, od sada relevantnih stranaka.
U saboru je sada Glas i SDP te nekolicina nezavisnih zastupnika bliski lijevoj strani političkog spektra.
Razočarenje rezultatima, možda čak ne i rezultatima izbora, koliko očiglednim manipulacijama i prevarama, iskazati će brojni članovi SDP-a.
Obzirom da se radi o relativno mladim ljudima, starih oko četrdesetak godina, svoje će ogorčenje i neuspjeh njihovih političkih opcija pokušati kanalizirati kroz građanske inicijative, svakako lijeve političke orijentacije. Jedini im je problem da većina od njih ima problem za svako rješenje.
Nešto poput U ime obitelji, naravno, posve suprotnog političkog svjetonazora.
Koliko će dugo trebati, da se taj pokret, inicijativa, pretvori u stranku, sa koliko toliko čvrstom infrastrukturom, ovisi o njihovoj upornosti, ali i o financijskim sredstvima koja su potrebna za stvaranje stranke, naravno uz opasnost da izvori financiranja preuzmu i vodstvo tog pokreta, odnosno cijeli pokret podrede svojim ciljevima.
Uvjeren sam da će taj pokret pokušati stvoriti i ojačati svoju infrastrukturu do slijedećih parlamentarnih izbora, jer ionako nemaju što tražiti niti na izborima za Europarlament ni ti predsjedničkim izborima. I jedne i druge izbore koristiti će isključivo za svoju promociju, kroz rad na terenu u funkciji jednog kandidata ili stranke, koja nužno ne mora biti SDP.
Tako će oni preuzeti posve sigurno jedan dio glasova SDP-a, uvjeren sam da se čak može raditi i o znatnom broju glasova.
SDP-ov brand je debelo kontaminiran, pitanje uopće, može li se taj brand povratiti, na način da predstavlja red, rad i poštenje, kako je isprva bilo i zamišljeno, ali sustavno potirano.
Dakle u politički prostor SDP-a, ovakvog kakav jest, a vjerujem da se do jeseni neće ništa bitno dogoditi, jer SDP poštuje svoju sporost, mogli bi uletjeti puno fleksibilniji, rekao bih čak i populistički pokreti sa lijeve strane.
Disciplinirani, strpljivi, fanatični i dosljedni svojoj ideji vodilji.
A u SDP-u, naročito u Zagrebu, će ostati zaposlenici Hodinga, grada Zagreba, državne uprave i državnih poduzeća. Oni kojima je SDP osigurao egzistenciju.
U ostalim dijelovima zemlje, loša izlaznost na izbore, točan je pokazatelj stvarnog stanja.
Na izbore nisu izašli nezadovoljni. Njih pedeset posto. K tome treba svakako pribrojati one koji su onemogućeni glasati, na osnovu neplaćene članarine, bilo stvarno neplaćene ili podešene po obrascu recimo gospođe Čubretović na Črnomercu
Bazen za stvaranje građanske inicijative je otovren za plivače.
Neplivači će se ionako utopiti.