Strašno volim neovisne inicijative.

Naročito kaj sumnjam u bilo čiju i bilo kakvu neovisnost, jer sam po odgoju nepovjerljivi kurvin sin koji ne vjeruje nikome.  Jer kad nekom povjeriš povjerenje, onako, da bi pristao da te vodi dok ti vezanih očiju šećkaš po tankoj žici zavezanoj između dva tornja katedrale, pa shvatiš da si povjerenje poklonio krivoj osobi, onda boli. Obično to shvatiš i tu bol osjetiš u trenutku kad se strmopizdiš s visine. I razbiješ se ko pička.

Dakle, neovisnost, po meni ne postoji. Ili postoji na onaj specifičan način na koji je Hrvatska neovisna, a nema svoje banke, osim beskorisne Narodne, koja služi za uhljebljivanje podobnih partijskih aparatčika. Nema ni obalu, ima, ali su najljepši komačeki obale okupirali davno ruski turski i ostali investitori,  zapošljavajući polurobovsku lokalnu radnu snagu, koja je eto, dosanjala svoj san, imaju Hrvatsku. Izašli smo iz Jugoslavije, zajednice bratskih naroda,  da bismo ušli u EU i pridružili se bratskom rumunjskom, mađarskom i bugarskom narodu. Ušli smo i u NATO, pa naši vojnici u sastavu NATO misija brane interese Hrvatske po nekakvim čudnim zemljama tipa Afganistan. Nisam siguran, ako se zapuca na ukrajinsko ruskoj granici da se i s tog ratišta neće vraćati hrvatski vojnici. U ljesovima ili obogaljeni i unakaženi. Mi to nećemo razumjeti jer su to neki jebeni  viši ciljevi. Ne bi vjerojatno razumjele ni majke onih koje su curiknule u aluminijskoj kištri pokrivenoj zastavom.

Evo, to mislim, globalno o neovisnosti, a lokalno, mislim još gore. Jerbo, sve košta, sve košta puno, ne mislim tu na rad i volju tih inicijativnih tipova, svakako mislim na lovu kojom se pokriva djelovanje tih neovisnih inicijativa. Objesiš billboard na ćošak Miramarske ulice, na njemu slika nekakvog staklenika obasjana plavom bojom i dolje napišeš Neovisna inicijativa maksimirjedinamo.com. A to nije za badava, nije čak ni jeftilen. A ne znamo ko plaća, jer se zovu neovisna. Sjetim se nekog sranja koje je u nazivu imalo riječ Nezavisna, a nisu ni pišat smjeli, ako nisu odobrili gazde.

Maksimirjedinamo. Ne volim kad me lažu. Jer lažljivce prezirem i zazirem od njih, jer mislim da svako onaj koji laže vrijeđa tuđu inteligenciju. Maksimir je kvart u Zagrebu, s najmanje pedesetak tisuća stanovnika, od kojih su mnogi Dalmatinci, Slavonci, Primorci, Gospari, Srbi, Albanci. I svakako nije nužno da su svi oni navijači Dinama. Pukom igrom slučaja stadion na kojem igra Dinamo, nalazi se u Maksimiru, a mogao je i na Trešnjevci. Stvaranje nekakve pseudoidentifikacije sa skupinom gurača lopte, meni je smiješno. Maksimir nije Dinamo. Ako ne vjerujete, pitajte stanovnike Maksimira, naročito one koji stanuju u blizini rugobe zvane stadion, kako doživljavaju policijske blokade na prilazu svojim stanovima u vrijeme odigravanja nekakve bezvezne utakmice tipa Dinamo – Slaven Belupo. Ko da je puč u nekakvoj južnoameričkoj državi. Pitajte ih, prelaze li na drugu stranu ulice ili ulaze u prvi haustor kad se prema njima sjuri rijeka navijača, u ovom slučaju BBB, pijanih, razularenih. Ma možete pitati i recimo stanovnike Kapfenberga, prekrasnog gradića nedaleko od Graza u kojem sam živio jedno vrijeme, što oni misle o navijačima Dinama, koji su se pojavili nenajavljeno na trening utakmici Dinama koji je tamo bio na pripremama i razorili mjesto, tako savjesno da je izgledalo kao da je prošao tornado. Ili barem dva. Što nakon toga misle o Hrvatima, Zagrepčanima naročito?

I sada bi ti isti navijači, koji u svojoj omiljenoj navijačkoj pjesmi imaju stihove I kolcem i lancem i bokserom u glavu, udari, razvali, za Dinamovu slavu, a koje opet, strašno vrijeđa što im klipani odozdo pjevaju Mrzim Dinamo srpsko ime to, (a i jedni i drugi mrze Srbe, ne znaš tko više i lemaju ih gdje stignu) pokušali umivenog lica pokriveni janjećom kožom, skupljati potpise za provođenje nekih svojih planova.

Gledao sam, niđe na toj stranici ne piše nešto tipa Mi imamo 200.000.000 EUR-a, fali nam još deset. Ja bi ih onda uputijo u Međugorje, da se pomole. Kod Glave, Joce Maksimira, naravno ako lukavi Međugorac ne stoji iza te cijele neovisne inicijative, izgradnje novog stadiona u Maksimiru, na kojem bi se loptala dvadeset i dva superbogataša, a oni bi između dvije akcije mogli razbijati, bacati topovske udare, a poslije utakmice razbijati što stignu. Stadion za loptanje tih superbogataša i za makljaže tih klipana na tribinama, naravno, platili bi građani. Ako ne bi građani, bilo bi bar pošteno da plate ovi iz Maksimira, kad ih se već identificira kao Dinamo. Ta strategija se u javnoj komunikaciji zove mlaćenje tuđim kurcem po gloginjama.  Vi dajte pare, a mi ćemo se igrat i razbijat. Valja napomenuti da je u tipični socrealistički Stadion Dinamo, nakon nastanka hrvatske države ulupano više stotina miliona EUR-a ali i izvučeno  barem desetak, a rezultat tog razbacivanja lovom liči na gomilu betona i stakla nesuvislo nabacanih na jednu hrpu. Čak je i Vir ljepši od Dinamovog stadiona. Znam da jako izgradnju novog stadiona u Maksimiru zagovaraju i srebrni momci, kako im tepaju Vatreni.  Jerbo bi i oni voljeli igrati na lijepom stadionu. Što me jako veseli, jer sam siguran da će svaki od njih vrlo rado izdvojiti milju ili dvije EUR-a iz svojih ogromnih bogatstava, da bi ostvarili svoj san. Da igraju na lijepom stadionu. Ma znam, oće malo kurac.

Mensčini da oni u stadion ne misle investirati ni lipe, nego očekuju to od mene.

Banda je to koja gleda samo svoj interes. Evo, jel Luka Modrić, ono malo što je igro u Engleskoj, ufaćen da je utajio porez? Jel ufaćen u Španjolskoj da je utajio porez? Jedino u Hrvatskoj nije napravio ništa protuzakonito, pitajte ga, ne sjeća se.

Zašto Dinamo mora imati stadion? Zašto to ne bi bio nacionalni stadion, bratija iz HNS-a puna je ko brod, može si izgraditi novi stadion. A Dinamo i ko god voli, nek plaća najam. Koga jebeju ovi iz te inicijative? Njima se baš lijepo tući u Maksimiru. Za moje pare. Malo kurca.

Zašto stadion mora biti baš u Maksimiru? Zašto se stanovnike Maksimira ne bi malo odmorilo? Stadion bi trebalo napraviti tamo negdje uz zaobilaznicu, iza King Crossa, prema motelu Plitvice. Na livadi uz Savu, ima mjesta, a Boga mi dovoljno da dvije navijačke vojske jurišaju jedna na drugu, neka si razbijaju glave, prosiplju zube.

Za svoj ćeif i za svoju lovu.

Jebale vas, da vas jebale inicijative.

Naročito neovisne.