Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu mi donose bez naručivanja, kratku s puno vode i leda. Platim odem. Pa u masline. Nikoga osim njih i mene. Pa režem, čistim, sjednem, otpijem gutljaj Mirčijeve šljive iz pljoske, pa režem. Ručam, odmorim, kuham za sutra. Legnem. Toliko obaveza da ne stignem ni govoriti s nikim. A duša odmorna. Sretna.
Danima nisam gledao nikakve vijesti. Trump je vidim zakazao, a ni Putin se nije iskazao. To znam i bez vijesti, jer nema nikakve gljive u daljini. Ni udarnog vala. Valjda neće prije berbe.
Jučer sam čuo rezultate ankete. SDP je prešao u vodstvo pred HDZ-om nakon, rekli su pet godina. Pa onda se naslađuje Hajdaš Dončić, koji samo što ne kaže Plenkoviću, Ajd makni dupe da ja sjednem. Jerbo je zavladala crvena euforija. Nakon pet godina. Pet godina je dosta, a opet ipak je puno češće nego što vlada hajdučko bilo veselje.
Nakon pet godina SDP u vodstvu. Ma što je bilo pred pet godina? Bero je bio predsjednik, razglabalo se o kupusu. Nije to.
U mislima se vraćam pet godina unatrag. Sjetim se euforije, zagrljaja, poljubaca u Tvornici te zimske večeri. Pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima. Pa je nakon tih izbora rejting SDP-a skočio u nebesa, zasjeli na prvo mjesto. Pa se mislima vratim u zimsku večer ove godine. Euforija, zagrljaji poljupci, Pobjeda Zorana Milanovića. Pa je rejting skočio u nebesa. Zasjeli na prvo mjesto.
Pred pet godina, nakon što je nošen euforijom zasjeo na prvo mjesto, SDP je učinio sve što zna da bi svoj rejting sjebao. Uništio. Rastakali su stranku koliko su mogli. Raspuštali, izbacivali, svadili se javno. A vjerujte mi, jedino što oni kvalitetno rade, rastakanje je stranke. Pojma o drugim stvarima nemaju.
Kod izbora važi samo jedno pravilo. Izbore gubi onaj koji ih je zaslužio izgubiti.
Spletkaroši, nezadovoljnici, mrzitelji, podmetači nogu. Svi se oni bave uobičajenom esdepoovskom aktivnošću, pranjem prljavog rublja u javnosti. Pa istresu posrane gaće, zaflekane kombinee, pa peru li ga peru. A nisu stavili ni vode ni deterdženta. Od onda su promijenili dva šefa stranke i izabrali trećega. Bernardića, Grbina, a sada na tronu sjedi Hajdaš & Dončić.
Kod izbora važi samo jedno pravilo. Izbore gubi onaj koji ih je zaslužio izgubiti. HDZ u Ali, klima u društvu, percepcija HDZ-a kao stranke lopova, korupcije, podmetanja, nesposobnosti, nije još na vrhuncu, ali je poprilično blizu. Javnosti su oči otvorene još od izbora, gdje je kandidat HDZ-a, HSLS-a, HNS-a, Manjina, DP-a i kaj ja koga još sve ne, doživio apsolutni debakl. Ne samo jer je kandidat bio čista dileja, nego naprosto, građani su pokazali što misle o njima. Zaludu je sada Plenkoviću i njegovim intelektualcima, Grliću Radmnu, Paviću i svima ostalima tupiti bilo što. Mlijeko je proliveno. I oni će izbore izgubiti. Barem u velikim gradovima, Zagrebu, Rijeci i Splitu. Osijek, zahvaljujući politici HDZ-a koji Slavonijom drma već trideset i pet godina, više nije veliki grad. Pao je ispod 100.000 stanovnika. Pa je sada samo palanka. Varoš. Upravo kao što je cijela Slavonija postala samo ravnica. Uništena i zapuštena, ravnica kojom vladaju šerifi koji svakog dana gostuju u crnim kronikama.
HDZ u Zagrebu nikad nije bio neka snaga, naročito sada. A SDP je kukavički odlučio koalirati s MOŽEMO. Koalicija s MOŽEMO moguće je isključivo kad to želi MOŽEMO, stranka koja je odbijanjem predizborne koalicije sa SDP-om predala vladarsko žezlo Andreju Plenkoviću. Hoće SDP znati ostati na visokom rejtingu, pitanje je, jer rodeo tek predstoji. Nisu to izbori. Rodeo je slaganje kandidacijskih lista. A svaki član esdepeja sebe vidi na listi. I to ne na listi, nego na prolaznom mjestu. Strah me pomisliti što će biti u Dalmaciji, a Boga mi i po cijeloj Hrvatskoj. Pa onda po starom dobrom običaju, sraćkanje po stranci na društvenim mrežama, vrijeđanje po lokalnim portalima. U tome su umjetnici.
Jedini način da SDP pod vodstvom Siniše Hajdaša Dončića ostane na visokom rejtingu je da ne ulaze u stranačke sukobe. Da daju za pravo svakoj budali, da ozbiljno kimaju glavom i ne čine ništa. A kako to izvesti, kad se svi vide na listama na načelnike, župane. Više guzica nego stolica. A glad za funkcijama je ogromna. Jer kad čuvena SDP-ovska unutarstranačka mržnja krene, ode sve u vražju mater. A dolazi vrijeme izbora, vrijeme kandidatura. Vječiti partijski metuzalemi koji nikad nigdje nisu pobijedili, sebe ovaj puta vide kao pobjednike. Kao i svaki puta. A oni koji su svojim radom zaslužili biti na listama, saznat će da su mladi i da njihovo vrijeme tek dolazi, nakon onih drugih izbora. A drugi izbori održavaju se u tekućem mandatu Zorana Milanovića, pobjedničke euforije biti neće. Pa će SDP vidjeti zašto kusa pizdu nosi.
Naravno da će svi biti zadovoljni u svojim izjavama, proglašavati će pobjedu. A Hajdaš, a Boga mi i Dončić, tražiti će da odma sjedne na mjesto premijera.
Mislim da će, apsurdno zvuči, najlakše biti u Zagrebu. Jer SDP se predao u gradu Zagrebu. Bacili su koplje u trnje. U prošlom mandatu imali su predsjednika Skupštine, barem na papiru, jer je slabašni Klisović prvenstveno čuvao svoj status Tomaševićevog igrača. Nije grizao ruku koja ga hrani, pa ma kako SDP bio dovođen u podcjenjivački položaj u odnosu na sektaše iz MOŽEMO. Navodno da je dogovorena predizborna koalicija SDP i MOŽEMO. Kažem navodno, jer ja tome, poučen iskustvom, ne vjerujem sve dok se službeno ne objave liste kandidata. Po svemu sudeći, SDP će proći lošije nego na prošlim izborima. Gradonačelnika neće imati. Kandidat će biti veliki guru sekte. Dogradonačelnika neće imati, to će biti šef jurišnih odreda te streetfight ekipe. Predsjednika Skupštine neće imati, a na to mjesto mogao bi sjesti netko tko je protresao izborne rezultate, postigao nenadani rezultat, a voljan je koalirati s MOŽEMO I SDP-om. Na primjer, Kata Peović. Ako ne, ima sektaša željnih položaja. Ali SDP dobiti to mjesto neće. SDP će dobiti pet šest gradskih poduzeća, kao što ima i sada, dobiti će koalicijsku pokornost u Skupštini, što će biti lako, jer nema Renata Peteka. Pa će sve ići kao voda ispod broda.
Naravno da će svi biti zadovoljni u svojim izjavama, proglašavati će pobjedu. A Hajdaš, a Boga mi i Dončić, tražiti će da odma sjedne na mjesto premijera.
Slušao sam neki dan u birtiji na rivi dva lokalna mudrijaša, jedan kaže da SDP neće podržati Lesandrić Ninčević, jerbo je bila u HDZ-u. Pa će listu SDP-a za županiju predvoditi mladi i perspektivni Ranko Ostojić. Godine su pred nama, mladi smo, valja obratiti pažnju na SDP-ovu mladi nadu, druga Ranka.
Šutim, smijuljim se, pa SHD s time nema problema ni malo, pa i on je bio vrlo agilan u HDZ-u.
Sve u svemu, što se tiče SDP-a, sreća im je da izbori padaju u vrijeme postizborne euforije pobjede Zorana Milanovića na izborima, na kojima oni realno gledajući, nisu napravili ništa.
Jer, pobijedio je Zoran Milanović
Jedino on. A ne SDP, kao što će na izborima u zagrebu pobijediti MOŽEMO, nipošto SDP.