Gluma pravne države
Vrlo rijetko, s vremena na vrijeme, ova se država sjeti da je uz svašta nešto i pravna država. Mislim, nije, ali voli da je se tako opisuje. Lopovi svih boja s oduševljenjem su dočekali jutro kada je napadnuta Ukrajina. Jerbo, od tada, ne postoji ništa nego Ukrajina. Ni mjesečna inflacija od deset i kusur posto nije neka vijest, jerbo je napadnuto neko selo u Ukrajini. Tamo, kako pišu novine, a i tumače vojni eksperti koji u životu pušku imali u rukama nisu, Ukrajinci pobjeđuju, a Rusi dobivaju rat. E sad, jebi ga. Možeš ukrasti Katedralu i preko noći je odvesti u Široki, pitanje je jebili to bila neka vijest. Jerbo Ukrajina. Pažljivo izbjegavam pisanje o toj temi, da ne bih stvarno napisao što mislim. Jer, mislio ja ili ne mislio, rat će ići i dalje.
U sjeni rata u Ukrajini izviđači izviđaju. Godinama.
Dakle, svi prate zbivanja tamo, čuveni izviđači DORH-a, USKOK-a i murje uvijek provode nekakve izvide. A to je zajeban i dugotrajan posao. Počnu promatrati frajera koji je ukrao milion kuna, promatraju ga godinu dvije, ovaj krade i krade, već je došo na dvadeset, a ovi još izviđaju. Onda ga klepe, onda sud odbaci optužnicu ili oslobodi lika. Ako posve slučajno, sud zajebe stvar, pa ga osudi, nema frke, tu su i Vrhovni i Ustavni sud, oni će svakako donijeti presudu po svom nahođenju. Oslobađajuću u svakom slučaju.
Protivno zdravoj pameti i moralu.
Evo, tako su klepili i Darinka Dumbovića. Frajera koji u džepovima ekstremno skupe brendirane robe, kupovina koje nadilazi i mogućnosti Luke Modrića, nosi već godinama svežanj kaznenih prijava koje su protiv njega podnesene. Moram priznati ljut sam na tog tipa. Mene je poprilično teško zajebati fizičkim izgledom, on onakav jednostavan, podsjeća me na nekakvog tipa, Stjepan se zvao, svi su mu tepali Pepek, koji je po zanimanju bio samo Božji volek. Smilio mi se taj čovječuljak, koji je u danima potresa kimao glavom kada su uvaženi pripadnici vrha države dolazili u Petrinju, ko fol obići potresno područje, a u stvari nadisati se ledenog zraka nakon obilate božićne žderačine. Pa su onako, diskretno podrugujući, obećavali čuda i doline, a Božji volek je netremice gledajući u njih, kimao glavom.
I od pišanja je padala pinka
Onda je ispalo, da se u Petrinji ni pišati ne smije ići u zahode u kojima se pišanje plaća, a da jedan dio ne ide u džep Božjem voleku.
A ispalo je da tip uopće nije Božji volek, naprotiv (naprotiv je hommage mojim Grammar Nazijima, koji mi prigovaraju radi dapače). Tip je čak i odlično školovan, kad ga vidiš, mislio bi da je najviše priučeni vatrogasac iz nekog sela u okolici Petrinje. A kad ono, on je diplomirani menadžer, ponosni vlasnik diplome sa sveučilišta Union u Sremskim Karlovcima, što svakako treba razlikovati od meni dragog piva Union. Slab sam na Sremske Karlovce, skoro pa oduvijek. Radi božanskog Branka Radičevića, čije pjesme i danas znam naizust.
Idol majki i štrebera
Pričaju mi prijatelji Srijemci, da još i danas majke u Karlovcima govore djeci Moraš biti dobar đak kao što je čika Darinko bio dobar student, on je upisao fakultet 2011, a diplomirao 2013. Za dvije godine je čika Darinko postao diplomirani menadžer.
Nemam pojma, zašto se za brzopotezno studiranje odlučio baš na Sremske (Srijemske) Karlovce, kada je mogao isto tako završiti na čuvenoj Sorboni u Osijeku. Čak je i bliže. Ali, tko zna tko je snosio putne troškove.
Osim što je diplomirao ono što traje četiri godine u samo dvije godine, još je jednim detaljem dokazao da je on u stvari čovjek čudo. On je jedan od rijetkih slučajeva u kojima je dokazano da jedan čovjek, jedno truplo, može istovremeno biti na dva mjesta. I u istom trenutku obavljati dva vrlo važna posla.
Hodanje i istovremeno žvakanje kaugume povećani je intelektualni napor
Premda meni izgleda kao da je njemu hodanje i istovremeno žvakanje kaugume povećani napor, evo, naš junak, idol majki i malih štrebera iz Sremskih Karlovaca, pokazao je onako, okom ne trepnuvši još jednu vještinu.
Dana 24. svibnja 2013. godine trijumfalno je zakucao na Union fakultetu, diplomiravši toga dana.
Dana 24. svibnja 2013. godine, istoga dana Štreber Darinko ponizno je kimao glavom uz SDP-ovog lava koji spava 23 sata na dan, Zlatka Komadinu, koji mu je došao dati podršku u kandidaturi za gradonačelnika. Čovjeka koji je skoro istovremeno diplomirao na Čuvenom Sveučilištu Union, udaljenom ciglih 348 kilometara od Petrinje u kojoj se nalazio pred kamerama. Autoputom samo četiri sata vožnje, prema Google kartama.
Not joke Radimira Čačića
Moram razjasniti, u to vrijeme SDP je bio u koaliciji s HNS-om, čiji je član bio štreber i čudotvorac Darinko. Nekak me detalj o članstvu u HNS i ne čudi. Čak mi je i logičan.
Ali mislim da od svega toga, kao i obično ništa. Jer, valja gledati. Pratiti. Pažljivo slušati. Pa razmišljati. Kombinirati. I donositi zaključke.
Jučer je Radimir Čačić izjavio o slučaju hapšenja svog frendića: Ako je kriv morat će odgovarati. Ne.
Munjevito mi je proletjela kroz sjećanje scena iz Borata, ona legendarna scena Not joke. Prvo kažeš ono što se očekuje od tebe. I onda opališ Ne. Nakon naizgled afirmativnih rečenica kako bi se reklo suprotno. I sjebao si sve. I rekao pravu istinu. Poprilično pitijski, ali bez zareza. Očito je Ratko Čačić gledao Borata i slušao američki band Anthrax koji je Not joke koristio u svojim pjesmama.
Ne?
