Postoje ljudi. 

Ljudi koji mogu sve. Ali baš sve. Što god da učine, kažu, to se ne reflektira na njihovu popularnost. Evo, Stipe Mesić, dvostruki predsjednik države, što god kaže, rekao je Stipa, što god napravi, napravio je Stipa. Naš Stipa.  

Naš Ćiro

Koliku je količinu gluposti, zajebancija, psovki u ovih četrdesetak godina u javnosti iskrcao Ćiro Blažević. I ništa. On je naš Ćiro. Bio je trener i Dinama i Hajduka, nitko mu to zamjerio nije. I onima najzagriženijima iz Torcide. pale su gaće kada je on na dočeku Torcidi koja mu je odvajkada skandirala Ćiro pederu, podignuvši ruke u zrak uzviknuo Torcido, ja sam vaš peder. Trener svih trenera, pa ma što god mislili o njemu, on je naš Ćiro!

Naš Mišo

Pjevat će sve dok bude mogao podići ruke. Kad više neće moći, vezat će ih pa povlačiti kao što lutkari povlače ruke lutaka u kazalištu lutaka. U ruci mikrofon, glava s gavranski crnom fudbalerkom spuštena na prsa, a deseci tisuća ljudi pjevaju s njime, a on povremeno trzne rukama što publiku dovodi u afan. A da mu ni ne čuju glas. Godinama Mišo, naš Mišo svakim danom sve više liči na Pingvina iz Batmana, ali, naš Mišo može napuniti stadion. I na Poljudu i u Maksimiru. Publika će otići izderanih grla, sretna što je bila na koncertu našeg Miše. I ma što god napravio, napravio je dobro, jer, on je naš Mišo!

Naša Severina

Kad je procurio porno uradak, svi su mislili da je Severina bivša. Nema je. Finito. Sjebala je karijeru. Kad se udala za Srbijanca, svi smo znali da je Severina bivša. Nema je. Sjebala je karijeru. A eno je. Ljepša nego ikada, utegnutija nego ikada, uspješnija nego ikada. Naša Severina, ona je svojina čak i likova koji poput mene znaju po stih ili dva iz nekoliko njenih pjesama, ja sam djevojka sa sela, tri put sam, ne dva put sam dobivala kurcem u čelo, u govno je stala moja štikla. Da sutra dubi na glavi, da na koncertu pošalje sav publikum u pičku materinu ništa. Ona je naša Severina!

Naš Joža

Idol svih živih, malobrojnih, duboko ostarjelih KOS-ovaca, udbaša, KNOJ-evaca i kako su se sve te službe zvale, Josip Manolić, odavno je postao omiljena figura, djed nacije. Omiljena figura u narodu koji mrzi KOS, UDBU, KNOJ. Šašavo, upravo kao što je šašav i ovaj narod. Budaletine i danas među mladim političarima rođenim davno iza Juge traže udbaše, kosovce i knojevce, a kapu skidaju Joži Manoliću. 

Što god učinili, oni su naši, poput djece, praštamo im

Sve njih volimo, ili ne volimo, ali, duboko smo svjesni da su oni NAŠI. U svoj punini te riječi. Naši. I što god napravili, oni su naprosto naši. Naš Stipa, naš Ćiro, naš Mišo, naša Severina i naš Joža. 

Siguran sam da će se velika većina vas složiti sa mnom, a oni koji neće, stojim im na raspolaganju.

Naš Branko

Dobro, mater mu ljubim, sve ja to mogu razumjeti, vrlo lako, ali nikako mi nije jasno, po čemu je recimo Branko Bačić tip u istoj kategoriji s ovim ljudima. 

Da je lep ko Apolon, e Boga mi nije, naprotiv, uopće nije lep. Da je simpatičan, e Boga mi nije. Smisla za humor ima kao vepar kad se pari.  Pošten, e to smo debelo osvjedočeni da nije. Preživio je neokrznut aferu s nekoliko miliona maraka koje su mu nađene u torbi, a da naravno nisu smjele biti tamo. Da je dobar govornik, pa uspješno prodaje muda pod bubrege, nešto poput vodećih političara ljevice, nije, njega ne razumije ni stanovnik susjednog sela na Korčuli. Da upravlja cijenjenom firmom, ne bi se reklo, predsjednik je radničkog savjeta HDZ-a, to vam dođe nešto kao njuška broj tri, lopovske organizacije koja se zove HDZ.

HDZ u je uspjelo ono što nije uspjela ni sestrinska joj Ndragetha, čiji su čelnici osuđeni više puta na masovnim suđenjima (jedno je upravo u toku), ali Ndragetha nikada nije osuđena kao organizacija. A HDZ jest.

Presuda je pizdarija, ništa više.

Sve je to pizdarija, ta presuda. HDZ je odmah uplatio kaznu od četrnaest i pol miliona kuna u proračun. Uplatio je sam sebi, jer svjedoci smo da je proračun isključiva svojina HDZ-a, s njime rade što im se prohtije, grabe iz njega koliko im se hoće. I kad im se hoće.

A hoće im se stalno i hoće im se puno. 

Uplata kazne predstavlja stvarno prebacivanje love iz džepa u džep na istim hlačama. Bilo je riječi da će se HDZ žaliti na presudu, kome drugom nego Ustavnom sudu, kojim ravna dr. Miroslav Šeparović, čovjek o čijem se načinu stjecanja doktorata ispredaju legende. Ustavni sud je, kak bi to najjednostavnije bilo objasniti, nešto kao Savjet senatora HDZ-a,  neformalno tijelo HDZ-a, koje se vrlo povremeno sastaje i donosi odluke koje potvrđuju da je hrvatska Ndragheta uvijek u pravu. 

Siguran sam da bi škvadra u mojoj omiljenoj birtiji u kvartu ustala i izašla kada bi u nju ušao bilo koji Ustavni sudac. Jer drže do sebe. 

Seljak s Korčule

Sad je ispalo da je tip koji je simpatičan nula posto, ali ima sreću da ga niko živ ne razumije, a koji je davno u kuferu držao nekoliko miliona crnih maraka, pa mu se ništa nije dogodilo, suvlasnik nekakve poljoprivredne zadruge na Korčuli. Suvlasnik, to vam znači da je još neko gazda s njime, to vam je jasno. Dakle, to sam vam razjasnio. Suvlasnik s jednim od vodećih ljudi hrvatske Ndraghete je poštovani predsjednik Ustavnog suda doktor o čijem se načinu stjecanja doktorata ispredaju legende, Miroslav Šeparović. Dobro, nema to veze. Ljudi su seljaci iz istog sela, pa su se udružili. U Zadrugu. Ko Družba Pere Kvržice.

Glavonja u sudstvu države i glavonja u kriminalnoj organizaciji su partneri

To što je jedan glavni, ali najglavniji sudac u Hrvatskoj, a drugi jedan od članova uprave najveće zločinačke organizacije, isto nema veze, jer je to Hrvatska. 

Ali, Hrvatska je toj nekakvoj poljoprivrednoj zadruzi vrlo revno plaćala bespovratnih poticaja nekoliko miliona kuna.

Lova koja je sjela na račune jednog od vodećih pripadnika hrvatske Ndraghete i najglavnijeg suca u Hrvatskoj.  Ni to nema nikakve veze. Jer je to Hrvatska. 

Naša Hrvatska, koja se napaja snagom profesionalnih domoljuba. Koji je neizmjerno vole. I jebu je žestoko, onako kao šoferi teških kamiona.

Što je i nema veze, a i normalno je. Jer oni vole Hrvatsku.