Napalo me.

Napalo me da sam se primirio, da šutim ko pizda ovih dana, jerbo kažu da je Milanović imao show, a ja sam to prešutio, jer je znano da sam mu davao podršku cijelo vrijeme, pa i ranije, pa ma što to značilo.

Napala me udruga baba s kojima pijem kave, s kojima lamentiram o politici. Zašto je ušutio lajavi Spectator? 

Dakle, prespavao sam show koji traje već tjedan dana.

Otprilike toliko traju i moje borbe s oporavkom portala, koji je dva dana bio srušen, a onda se polako vraćao, doduše malo kljakav, jer slika nema, a to više-manje znači da je portal ljepši.

Sam Bog mi je svjedok kakvih je tu ogavnih slika bilo.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

E sad, Zoran Milanović, tip koji ima kak se to veli, izborni kredibilitet, napadan je od ljudi (da li?) koji su na proteklim izborima skupili glasova malo manje nego što je Milanović osvojio u Kninu.

Ljudi koji imaju stav. Za koji oni misle da je ispravan. Svako ima pravo na stav, pa i oni, ali valja priznati, pravo na stav ima i Zoran Milanović.

Po poznatom političkom principu Vidla žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu, javljaju se heroji  i prvoborci prodaje magle, stručnjaci za prodavat  muda pod bubrege, raji gladnoj senzacija, pa se natječu ko će više blata nabacit na Milanovića, što je valja rećim poprilično ćorav posao. Ali nosi kratkoročne političke poene. Još se samo čeka izjava izvjesnog Mateja Mišića,  da galerija likova bude kompletna!

Tužno je kako se neke stvari brzo zaboravljaju. Sjećam se vremena kada je Karamarko bez imalo samilosti na svakom aktualnom satu odredio da Milanoviću pitanja postavljaju Popijač i Njonjo Jandroković, koji su svaki puta osramoćeni sjedali na mjesta nakon Milanovićevih odgovora.

Već se onda znalo da se  s rogatim ne bode, a Milanovića se ne podjebava.

Jer ćeš dobiti odgovor. Koji u pravilu nije ugodan.

Nakon što su prošli izbori, došlo je vrijeme da opet na površinu započnu izlaziti govna iz nepresušnog HDZ-ovog izvora.

Saznali smo da je ogroman broj štakora u državnim službama, onih koji vas prekim okom pogledaju kad nakon sedam sati čekanja radi nekakve blesave potvrde (sjećate li se izvoda iz matične knjige rođenih, ne starijeg od šest mjeseci?) zakucate na vrata njihove kancelarije što miriše na ćevape u somunu, položilo državne ispite, a da pojma nisu imali na ispitima. Jerbo su tupani i panjine.

Nisu znali ništa, ali su znali Josipu Rimac, kninsku Ivanu Orleansku, koja je svojim (ne)djelom razotkrila zasranu guzicu državne uprave, u kojoj sjedi veliki broj tupana i konjina, koji ne mogu položiti ni nekakav glupi ispit.

Taman kad nam je spoznaja o veličini tog skandala došla do mozga, pojavili su se milioni zbuksani po gepekima automobila, u podrumima, u stanovima državnih odvjetnika.

Ustanovilo se da je svako ko u ovom zabitom kutu Zemaljske kugle ima status nekakvog celebritija, svako ko misli da je neko važnije govno, boravio u nekakvoj špajzi u Slovenskoj ulici u Zagrebu.

Dok su svi šutjeli, Milanović, je opravdano pitao, zašto murja nije hapsila tipa koji u šakaniclu nosi dva miliona kuna mita?

Bilo je tamo u toj špajzi i poslovnjaka, ministara, predsjednika bivših, a i sadašnji je zalazio. Bilo je tamo i umjetnika, od onih koji su mislili da su umjetnici do svjetski priznatih.

Suci su se dolazili odmarati od maratonskih procesa koji traju desetljećima. Sve skupa, špajza od pedesetak kvadrata s pripadajućom šupom, postala je omiljeno mjesto u kom su se skupljali godinama, a ono što čistunce najviše smeta, skupljali su se i u tijeku jebenog lockdowna. Po skrivečki, poput alkosa i kronera u vrijeme pohibicije u SAD pred stotinjak godina.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Kad se takva sranja otkriju, onda je novinarima svakako najbitnije uzeti izjave susjeda, koji po defaultu, za masovne ubojice redovito izjavljuju joj baš je bil pristojan čovjek, pozdravljal me na haustoru, nosil mi je ceker do stana, ali ovaj puta, jer su nanjušili da se radi o lovašima, susjedi su progovorili su da su dolazile i nekakve djevojke u minicama i sređene za izlazak u tu šupu.

Odma su bistri novinari prokužili da se radi o kurvama, a to su gladno progutali političari, ne oni pravi, nego drugoligaši. Jer ko živ nosi minice, nego kurve?

Pa ih je javnost na osnovu pročitanog, proglasila kurvama. To je sada postala činjenica.

Osobno poznajem dosta žena koje nose minice, na veliko zadovoljstvo mene kao estete (ha, seksist), a za njih sam siguran da se ne cepaju za lovu. 

Niti jedan susjed nije svjedočio razmjeni love i seksualne usluge, ali to i nije važno, novine imaju svoj stav. One su kurve.

Tužno je da su se u kolo o bili o prostituciji uhvatili i političari.

Pa se onda javio i aktivist, stručnjak koji za sve zna reći da ne valja, ali nikada nije predložio ni jedno rješenje da se popravi to što ne valja, izvjesni Tomašević.

Dok su oni pokušavali dokučiti tko je kojoj metnuo, istražiteljima su pucale kičme od tereta kufera i vreća novaca koje su izvlačili iz skrovišta gangstera koji je bio vlasnik te šupe, pretenciozno nazvane klub. To političarima nije bilo bitno. nebitno je što je lova skrivana u stanu neke važne tužibabe koja je pisala optužnicu protiv Todorića. U skučenom prostoru svog stana pretrpanog milionima skrivenih kuna. U stanu imaš oko pet miliona kuna i nemaš pojma da su oni tu. Priča u koju ne vjeruju čak ni državni odvjetnici, naravno ako se ne radi o njima samima. 

Onda se pojavila ploča na Slovenskoj, na kojoj je bilo napisano Ured predsjednika Republike.

Predsjednik je tamo boravio, kako kaže nekoliko puta, po mom sudu, kako sam ga ja shvatio, više iz ekoloških razloga, došao je radi zbrinjavanja otpada, jerbo se hrana ne baca. Naročito ne ona riba koju je ufatijo Ante, onaj isti koji ne navlači zavjese na prozorima dok ima goste.

Pa je doša izist ribu. Da se ne baci.

A dvanaest miliona kuna pokradene love kričalo je s naslova svih novina. A političarke se slikaju s pločom na mjestu gdje predsjednik zbrinjava ostanjke. O novcima šute. Boli ih kurac, bitno je di je ovaj jeo ribu. A da nije došo, riba bi se bacila.

Pa se onda javio i aktivist, stručnjak koji za sve zna reći da ne valja, ali nikada nije predložio ni jedno rješenje da se popravi to što ne valja, izvjesni Tomašević.

Koji je sada faktor, jer spava u Saboru u koji je ušao nošen krilima ogorčenja Zagrepčana zbog neobnavljanja Zagreba nakon potresa, da bi odmah mrtav ladan otišao na godišnji odmor mjesec dana, a da Zakon o obnovi Zagreba nije donesen. Frajer bi mogao biti čak i kandidat za gradonačelnika, kako je to izjavio novi predsjednik SDP-a Peđa Grbin. 

Ako bude tako, pod punom moralnom odgovornošću izjavljujem da bih u drugom krugu, kada bi u njemu bili Bandić i Tomašević, ja glasao za Milana Bandića!!

I taj ima primjedbe na Milanovića, toliko velike da bi ga odma smijenio.

Taj čas. Mijenjala bi ga i Rada Borić. Pa bi valjda predsjednika trebalo birati između Rada Borić, ili Katarine Peović, ili Pametne Marijane Puljak, a ni njemu ne bi bilo mrsko ganjat paunove na Pantovčaku. Volim ljude koji ničim izazvani za sebe pišu da su pametni!

Upravo tako, mijenjala bi ga. Kombinacija Marijane Puljak, Rada Borić i Tomaševića. Idealno za složit portret Josifa Visarioniviča.

Onda se počelo pričat da je Milanovićeva firma na istoj adresi kao što je i JANAF. Miramarska 24. Na potpuno istoj adresi je i Hotel Internacional. Koliko će trebati vremena da neki kvazi političar shvati da, pa da u igru uvede i dame u minicama, jerbo je u pitanju hotel?

Debilana. Koga li smo sve ugurali u Sabor, majko mila???

Moram reći, jasno i glasno, po odgoju, po stavovima sam ljevičar. Ali, radikalna ljevica jednako mi je antipatična i neprihvatljiva kao što je i radikalna desnica.

Broj žrtava i jednih i drugih ogroman je!

Ni riječi o pokradenoj lovi ovi politikanti nisu rekli, ni riječi o kičmama istražitelja, koje pucaju pod teretom miliona kuna koje nose u vrećama.

Ali, on bi mijenjao, predsjednika. Jer je predsjednik reko da su neke babe narikače. Kažem B.A.B.E. a da nisam seksist, jer one same sebe tako zovu, kaj ne?

Jer je jeo nekakvu oboritu ribu koji je uhvatio Ante Koji Ne Zna Što Su Zavjese. U prostoru u kojeg su dolazile i gospodže i gospodične u minicama.

Što je odma za smjenu! Nema majci. Predjsednik se mora družiti s ženama odjevenim poput Rade Borić! Pa ga neće smijenit.

Počele su prepirke kaj je to seksizam. Da li je Milanović seksist?

Ja sam pristalica ravnopravnosti. Ista prava ženama i muškarcima. To je najpoštenije. Kad muškarca napadne žena, muškarac uzvrati istom mjerom. Kad ženu napadne muškarac, žena uzvrati istom mjerom. To se zove radnopravnost.

I nema nikakvog skrivanja iza vela spolne pripadnosti.

Kako karakterizirati izjavu žena da su žene koje su dolazile u tu šupu prostitutke, a da nisu vidjele da se rečene posjetiteljice cepaju za lovu?

To nije seksizam. To je ogavno!

Kud bi došli da pripadnici jednog spola smiju drugom spolu govorit što im padne na pamet, a da im se nema pravo vratiti?

Od toga do lupanja glavom u radijator samo je maleni korak.

Po meni, a i po narodnoj, ko ide po selu, dobije po čelu.

Naročito ako šećeš Milanovićevim selom.

Ja nisam predsjednik države, poprilično sam dobro školovan, uvažavam sve, prihvaćam novotarije, poštujem žene, poštujem i muškarce.

Ali, ja bih im odgovorio puno direktnije.

Puno.

Ali ostanjke jeo ne bih!