Kolinda na zrnu graška

Usnula je san.

Poput prave djevojčice, san svake djevojčice.

Da će biti princeza.

Da će biti predsjednica Europske komisije.

Da će u čuvenom pedikerskom salonu Quo Vadis Beauty & Wellness center u Bruxellesu redit nokte, stavljat ekstenzije, skidat kile.

Da bi nakon toga prepustila nepce putenim užicima božanske hrane po skupim briselskim restoranima.

I tako pet godina.

Oko nje će letit sluge, a ona će veselo pljeskat ručicama.

Jer ona je usnula da je predsjednica Europe.

Zajednice zemalja koje složno, kao jedna, osuđuju fašizam i nacizam, kao najveće zlo koje je zadesilo čovječanstvo.

Pa su onda za svoju predsjednicu izabrali baš nju. Toga ima samo u snu.

Koja do antifašizma i do antinacizma ne drži ni koliko crnoga pod nokat stane, nakon tretmana u čuvenom pedikerskom salonu Quo Vadis Beauty & Wellness center u Bruxellesu.

Izabrati će nju koja ne haje za ljudske žrtve koje su počinili krvoloci. Koja na dan antifašističke borbe, a nikako ne treba zaboraviti da je partizanska vojska imala znatan broj Hrvata, da je ustanak protiv sila zma počeo upravo ovdje, nadomak Zagreba.

Pojavila se na obilježavanju uspomene na herojstvo i humanost nije.

Nije položila niti simbolični karanfil, kao znak sjećanja na hrabrosti položene živote u borbi protiv neizrecivo jačeg neprijatelja.

A bila bi predsjednica antifašističke Europe.

Jer je dobra plaća, dobri pedikeri i božanski užitak za nepce u skupim briselskim restoranima.

Pa se mislim…

Što se babi htilo, to joj se i snilo.

O tim europejcima ne mislim Bog zna kaj, ali da su tak blesavi, poput Hrvata, nisu!

Postati će, sasvim sam siguran, samo bivša predsjednica,

Bez prava na ured, jer je Ured bivšeg predsjednika ukinut.

Hvala Bogu!