Konačno nam se smiješi nekakva budućnost. Ali bolje da ne!

spot_img

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od rata, nizak standard, klimatske promjene, dugoročne vremenske prognoze, sve su...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Kultura

Nekako mi se čini, kad posve iskreno razmislim, da je Bog bio vrlo škrt prema meni kad je osjećaj za kulturu dijelio. A ponekad...

Riknula trafostanica

Malo mjesto u kojem ja ljetujem svake godinama ostajalo je bez struje na dan 27.07. sada u ovoj državi, dan nestanka struje pomaknuo se na dan proslave godišnjice Oluje.

U malenom mistu skupi se petnaestak tisuća turista, svi oni piju hladne pive, vodu, sokove, ložu kugletine sladoleda, a boga mi jedu i pečeno. Lade se jaja u klimatiziranim prostorima cijeli dan. Navečer u tom mistu godinama gostuju nekakvi sedmorazredni sastavi koji nisu dobili angažman čak ni u Đevrskama, pa su lokalni mudraci i baje zaključili da je to idealan bend za zabaviti trbušaste turiste treće kategorije u japankama iz Offertisime, turistički profil tog Malog mista.

Pa trafostanica koja je projektirana da zadovolji potrebe oko dvije tisuće domorodaca, prdne svaki puta taman kad podnapita publika na rivi zatuli Opet će nas zagrljene naći skupa zora bila. I onda mrak. Blažena tišina. Jerbo riknula je trafostanica, radi preopterećenja mreže.

Ovo je članak o preopterećenju. Mreže. Infrastrukture.

Mi smo teško društvo, projektirano za samo lagano opterećenje, pa svako malo sve ode u kurac. Realno, kakvo opterećenje može izdržati Vlada u kojoj sjede nekakvi Jaglaci, Marije i Danomiri?  Ekipa je to koja ne bi mogla voditi niti poljoprivrednu zadrugu u Donjoj pripizdini. Kakva je izdržljivost infrastrukture države u kojoj su evidentni tupani izabrani na mjesto župana? Kakva je izdržljivost države kojoj u parlamentu sjede Drele, Batarelo, Đakić, Zekanović i ostala moralna i intelektualna klatež?

Cijele dane gledamo izvještaje iz Ukrajine. Ukrajinci pobjeđuju a Rusi napreduju.

Cijele dane gledamo izvještaje iz Ukrajine. Ukrajinci pobjeđuju a Rusi napreduju. Bezbrojne sankcije su uvedene, rubalj je stabilan. Ko tu koga? Priznam, više ništa ne pratim, a li kad smo već kod priznanja, priznam da sa strahom otvaram i ormar u svojoj sobi da mi ne iskoči onaj Zelenski u svojoj zelenoj majici i zadere se da mu dam. Ne znam kaj, ali moram mu dati.

Ljudi ginu u Ukrajini, ostali su bez krovova nad glavama, ruku, nogu, ostali su kljasti, usudio bih se reći, jer su prema mom sudu previše vjerovali lupanju po ramenu Amerikanaca i Europskih unionista. Pregovaralo se nije previše, a sada se ratuje, pregovara se nula bodova. Sva ta agresija provodi se nad zemljom koja je bila žitnica Europe. Nekada smo imali žitnicu Jugoslavije, sada nema Jugoslavije, ali nema ni žitnice. Nekada smo imali i svoju naftu i svoj plin, sada su to mađarska nafta i mađarski plin, makar se buše u Hrvatskoj. Ta činjenica je svakako značajan dragulj u kruni hrvatske samostalnosti.

Nekada smo imali i svoju naftu i svoj plin, sada su to mađarska nafta i mađarski plin, makar se buše u Hrvatskoj. Ta činjenica je svakako značajan dragulj u kruni hrvatske samostalnosti.

Hrvatska je izvoznik svoje nafte, a uvoznik mađarskog benzina iako je Tito izgradio rafinerije.

Hrvatska nafta izvozi se u Mađarsku, Mađari proizvedu benzin, njihovi Pište bačiji kupuju bengu po sedam osam kuna, a pametni i ponosni Hrvati po četrnaest kuna. Po ekonomskoj teoriji poznatoj KTKJ. Ko tu koga jebe.

Mi smo vrlo principijelna zemlja, pokazali smo to po pitanju nafte i plina. Svi se nekako snalaze, dogovaraju s Putinom ispod stola, ali mi smo ponosni i časni. Ponosimo se činjenicom da smo garant energetske sigurnosti Mađarske, one u kojoj je cijena benzina jedan EUR dok jamci plaćaju dva. Nekakav ozbiljan akcijski plan na nivou EU ne postoji, a i da postoji, siguran sam da bi ekipa, koja vodi državu samo pokorno sagnula glavu, kao i uvijek kada je Europa u pitanju.

U svakom slučaju, najebasmo.

Pitam se tko će moći napuniti rezervoar goriva i otići na more, jer, cijena goriva pojede sve ostale troškove, režija, hrane. A bez rezervara goriva nemreš otić na more. Kaj ne? A ne otić na more, znači i manje love u kasi zarađene  turizmom.

Ni škrtim strancima neće samo tako lako biti doći do mora.

A kad se, ako se svi sjate na more, onda treba i jesti. Treba jesti i kruh. Koji se prouvodi iz pšenice. Optimisti barataju brojkama od oko tri miliona turista, na četiri miliona Hrvata, sve skupa sedam miliona ljudi koje treba nahraniti.

Pa će riknut infrastruktura, ko u mom malom mistu dok pjeva sedmerorazredni sastav na dan Oluje

Sučime prehranit tolike milione ljudi? U dućanima neprekidno podižu cijene kao nekad u vrškovima inflacije. Manjak hrane uzrokuje rast cijena hrane, naravno. Kupovati ćemo vrlo skupu hranu, da bi spasili sezonu. Hrana neće poskupiti samo restoranima uz obalu nego svima nama. I Purgerima i onima u Gospiću, Velikoj, Kumrovcu.

Hrane neće biti, pametni i bogati će se snaći, a budale i nesposobni će gladovati, ako će je i biti, nećemo je moći kupovati, jer će troškovi vrlo visoki života izazvani visokom cijenom energenata, onemogućiti da kupujemo i osnovne namirnice.

Najveći gubitnici biti će one budale koje u svakoj krizi kupuju bale toalet papira. Jer, kad se slabo jede, tanko se sere. Na dupetu će imati paučinu. Ali punu dnevnu sobu guzic papira.

 

Pročitajte i ovo:
Sudbina

Sve u svemu, budućnost nam je bistra poput gnojnice što teče iz štale.

Ni malo me ne ohrabruje činjenica da na rješavanju problema u poljoprivredi radi potkapacitirana ministrica Marija Vučković. Niti što nas od bliskog rata brani Jaglac Banožić, čak ni što u najkompliciranijoj situaciji u zadnjih tridesetak godina o rješavanju problema pregovara Grlić Radman, koji bi od tri provjerene ovce, dvije izgubio. O energetici brine Dubravko Filipović, koji ne kuži da je živ.

Niti vazalski odnos prema meni oduvijek mrskim Mađarima ne veseli me ni malo.

Bauljamo na dno ponora.

Sve u svemu, budućnost nam je bistra poput gnojnice što teče iz štale.

Vezani članci

Godina rasturanja

Ušli smo u Godinu zmije. Po kineskom kalendaru. Godina je počela čudno. Nekako sve...

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima...

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on...

A što vam je s glavom?

Pad nadstrešnice u Novom Sadu odjeknuo je grozno. Tutnjava od koje se ledi krv...