Vrijeme je danas, kak veli moj prijatelj za neke ženske, Nit je za jebati, niti za tući. Lijepo je i toplo. Lagani maestral, nebo bistro poput bisera. A opet, hladnjikavo.
Bio sam u masliniku. Dosadilo mi brzo. Tko zna, možda je to podsvjesni osjećaj, pa neš valjda raditi pred praznik rada.
Pa kava na rivi, košulja posuta sitnim komadićima pokošene trave. Ispijam kavu i kuham se od vrućine. Lokalni cugeri u birtijama u toplim jaknama, ja se švicam u košulji.
Neću se obući lagano iz poštovanja prema njihovom mišljenju.
Da se pojavim u laganim lačicama i košulji, proglasili bi me luđakom, hrvatskom inačicom riječi ekscentrik.
Jučer na Janjču. Stojećki, kao na štopericu ispijam kavu. Sivo i oblačno, hladnjikavo. Stol do mene, dvije pristale žene, oko trideset godina u malenim haljinicama dopičnjacima, bez rukava, lijepe noge bez ikakvih čarapa. Iza njih žena u toplom kaputu sa šalom.
Žena u kaputu je bila primjerenije odjevena, ali nekak su mi ovi dopičnjaci čisto dobro sjeli nakon par mjeseci gledanja komada zabrađenih ki da su u Iranu.
Malkice čitam portale, površno. Svašta tutek ima. Nema baš lijepih stvari. Bar da pišu o J.Lo. ali ne pišu. Ni slika nema. A nemrem se stalno vozit kraj bilboarda na kojem ona leži oskudno odjevena. Razbit ću auto. dok gledam u njene prekrasne oči.
Pišu o ratu u Ukrajini. Najviše o ratu u Ukrajini. Uglavnom o ratu u Ukrajini. Pišu o tome je li Putinu trepće lijevo oko kad se počeše desnom rukom duboko po leđima. Pa odma ustanove da je to Parkinson. Ako se pred kamerama počeše po dupetu, gotovo je, rak debelog crijeva. Svakog dana dijagnosticiraju mu nove i nove boleštine. Kad Putin umre ili ga skrate za glavu, njegovo će tijelo biti predložak za novu medicinsku enciklopedija. Toliko boleština su novinari otkrili na samo jednom čovjeku. Mislim da je to do prehrane. Evo, Biden. Nitko živ mu ne bi rekao da ima osamdeset godina. Prije bi rekli da ima devedeset. Čovjek savršeno bistrog uma, zdrav i poletan, za razliku od Putina.
Ali o tome se ne piše. Jerbo, to je ne-tema.
Ne-tema je i to što je nekakav advokat, a lopov, ukrao stan nekog tipa koji je otego papke, a nije imao nasljednika. Ali taj advokat brani na sudu HDZ. Pa je ne-tema. A u stvari sve je logično. Pa kako bi pošteni advokat mogao braniti HDZ? Ili koji bi pošteni advokat pristao braniti HDZ?
A taj što je papke otego bio je kako pišu naši kreteni zaposleni u novinama, patriot koji je zahvaljujući tome što je patriot stekao ogromno bogatstvo. Pa jebemu mater, to se veli ratni profiter.
Ne bu se ni o tome puno pisalo, jerbo će neka nevidljiva ruka na to opizditi štambilju s otisnutim napisom Ne-tema.
Ne-tema je i onaj mladi degenerik što se poigravao s desetinama tisuća života, štancajući lažne testove za koronu. Naša Red Sonya, gospoja Zlata promatra ga već dugo, govoreći Samo te gledam. Ništa više. U međuvremenu degenerik je uspio falsificirati novac, silovati, kupiti Lamborghinia, a gospoja Zlata ga gleda i dalje. I ne vidi ništa.
Ne-tema je i to što Nijemci znaju da njihova ministrica vanjskih poslova zvuči, kako kaže filozof Precht: “kao glasnogovornica razreda”, a naš ministar vanjskih poslova zvuči kao budala.
<blockquote class=”twitter-tweet”><p lang=”und” dir=”ltr”>Razlika između Njemačke i Hrvatske je što njihova minstrica vanjskih poslova zvuči, kako kaže Precht: "kao glasnogovornica razreda", a naš ministar vanjskih poslova zvuči kao budala.<br><br>I Njemci imaju Prechta, a mi eto, ne! <a
Razlika između Njemačke i Hrvatske je što njihova minstrica vanjskih poslova zvuči, kako kaže Precht: “kao glasnogovornica razreda”, a naš ministar vanjskih poslova zvuči kao budala.
I Njemci imaju Prechta, a mi eto, ne! pic.twitter.com/jqu8aW5AJC
— Spectator (@SpectatorHR) April 27, 2023
Ne-tema je i ministar koji nije ministar vanjskih poslova, nego obrane, koji isto zvuči kao budala.
Ne-tema je to što dok si se dva puta okrenijo oko sebe, jednom se počešao po guzici, onaj debeli Pavle Vujsić je postao vlasnik Hrvatske.
Ne-tema je što vazda pijani Vlado Šeks uz pomoć umjetne inteligencije (hrv. Karlo Ressler), prekraja i kroji izborne jedinice kako mu se prohtije.
Ne-tema je i to što starice leže u bolnici u jednom krevetu, jedna je nakon toga umrla.
Tema je Ukrajina. Samo Ukrajina. Poligon za ispitivanje najnovijeg oružja, ruskog i američkog, uz rijetku priliku da se djelovanje tog oružja ispita na živoj sili. Ukrajinskom narodu. Najljepše je udarat gloginje tuđim kurcem.
A kad se ne govori o ratu u Ukrajini, govori se o efektima tih deset mjera embarga protiv Rusije, na zemlje EU. Koje su od dobrostojećih ekonomija postale gologuzanice. Ovisne o američkom plinu, američkom oružju, američkom dolaru.
Kad se ne priča o ratu u Ukrajini, ni negativnim efektima mjera embarga Rusiji, priča se o odlasku Andreja Plenkovića u Nato. Preko rata u Ukrajini, i preko ne-tema, do fotelje u Brislu.
Kroz teške teme i ne-teme do uspjeha.
Kroz čičke do pičke.
Rat u Ukrajini traje. Ne silazi s udarnih vijesti. Čitaoci broje mrtve, čekaju da Putin umre od jedne od 261 bolesti koje su mu ustanovljene u novinama Biden puca od zdravlja. Ukrajina je ekonomski tigar.
A HDZ o lopovluku samo kratka crtica.
Ko to plaća?https://t.co/7HQaD9Ci0f— Spectator (@SpectatorHR) April 28, 2023
