A kao što je opće poznato, magnetna rezonanca i nije medicinski postupak koji se ubrzano provodi na bezveznjacima.
Samo na onima koji vezu imaju.
A izbori dolaze.
Zasjedali su
Dva dana su zasjedali. Vijećali. Otvoreni prozori, vreli vanjski zrak ulazi u oveću prostoriju, zadimljenu, znakovi zabrane pušenja jedva da se i vide.
Šalice sasušenim ostacima kave, prazne boce mineralne vode, tableti i rokovnici na stolu. Ljudi stoje po dvorani u grupama, živahno se prepiru, kako se to kaže, raspravljaju.
Na zidu na kojem nema prozora, obješeno platno projektora.
Projekcija filma je završena.
Svi su pod dojmom.
A na stolu je samo jedna ideja.
Kako riješiti liste čekanja za magnetnu rezonancu. Ma ne smeta okupljene duljina te liste. Jebe se njh za listu. Ako netko od njih i li netko iz njihovog kruga zatreba magnetnu, dovoljan je jedan poziv i to na kratki broj, interni, a ovi s magnetne samo pitaju Oprostite, nemojte se ljutiti, hoće li pacijent doći sam ili da mi organiziramo prijevoz?
To što nekakva Katarina Loborec, nekadašnja švelja u DTR, a sadašnja kopačica po kontejnerima, žena bez ikakvih veza u zdravstvenom sustavu, treba na magnetnu rezonancu vrlo hitno, e to i nije njihov problem. Pa nisu oni krivi što njen liječnik misli da treba pod hitno napraviti pregled dojke gustoga žljezdanog parenhima, procjenu proširenosti karcinoma, razrješavanje nejasnih patoloških lezija u dojci, procjenu stanja implantata u grudima te procjenu rupture implantata. Naravno na magnetnoj. Jedna gospođa vrlo pristala, elegantna sva u čudu govori, Pa danas bi svi na magnetnu. Pa jel oni znaju gdje žive? Nema.
Katarina Loborec, švelja iz DTR-a, trenutno umirovljenica
Evo, pa pokaže tanki kartonski fascikl, ova gospođa, neka Katarina, radila je u DTR-u, u mirovini je. I sada njen doktor hoće magnetnu za nju. Zanima me, tko je uopće taj doktor, pa gdje on živi? A i ta gospođa, već mi je puna glava njene obitelji koja danima zove, ona bi se mogla sjetiti da je baš u DTR koji više ne postoji, klinika u kojoj se radi magnetna rezonanca, uz plaćanje. Da, ali niko neće platit, svi bi za badava, kažu da nemaju, ma hajte, cijeli život je radila i nema, milostiva ne bi platila. Svi bi badava. E, ne može to. Nek čeka.
A gospođa Katarina dobila je termin za prosinac 2024. Jer nema veze u sustavu zdravstva. Jer je bezveznjača. Nije ona tražila taj pregled. Tražio je zabrinuti liječnik koji sumnja na tumor, a do prosinca 2024. godine svakako će i u vrlo sporom sustavu javne uprave ostavinska rasprava nakon smrti gospođe Katarine Loborec biti gotova.
Valjda će nasljednici već i zatvoriti dugovanja prema bankama.
Magnetna rezonanca nije za bezveznjake, samo za ljude s vezom
A kao što je opće poznato, magnetna rezonanca i nije medicinski postupak koji se ubrzano provodi na bezveznjacima.
Samo na onima koji vezu imaju.
A izbori dolaze.
Pred nekoliko dana, kratak, odsječan poziv upućen malešnom debeljku, samo nekoliko riječi, izazvalo je oluju, pravu lavinu.
Dobar dan, pita šef, kako mislite pod hitno skratiti rokove za magnetnu rezonancu? Izbori samo što nisu, a svakoga dana smo zatrpani pitanjima. Da, rok vam je tjedan dana. I prekida se razgovor. Mali debeljko, orošenog čela nije stigao ni progovoriti. Ništa. Čak nije stigao reći Zahvaljujem Vam na pitanju.
Stampedo hodnicima ministarstva
Pa onda klasična procedura, jurnjava hodnicima, pozivi pročelnicima, tajnicima, doministrima. Nakupilo ih se tridesetak. Došli svi, skupili se u desetak minuta. Došla i šefica financija.
Slušaju debeljka kako, dok brišue čelo maramicom većom od one kakvu u džepiću sakoa nosi Gordan Grlić & Redman, maše kratkim ručicama i govori da Šef traži da se pod hitno skrate rokovi magnetne. Jerbo, dolaze izbori.
Ideja za idejom, cijeli dan. Financijašica sjedi, gleda, sluša. Pa zagledava u mobitel.
I na kraju dana, nisu se makli dalje od početka. A debeli Patak obliven znojem krši kratkim ručicama. Što li će reći Šefu?
I onda, glas s kraja stola. Financijašica. Ovdje je trideset ljudi, prosječna neto plaća oko 20.000 kuna. Šesto tisuća neto. Danas je potrošen cijeli dan, a rješenja nema. To je 30.000 kuna utrošenog na teret proračuna. Bačen novac. Evo, javlja mi sin da bi kupio karte za kino. Dolazi film Insidious.
Svi se naginju ne bi li je vidjeli. Koji kurac ova melje, kakav film, što ona uopće ovdje radi?
A ona nemilice nastavlja dalje, kao da ne vidi prezrive poglede.
Film je poznat po tome, da ljudi koji ga gledaju, devedeset posto njih odmah odustane od magnetne rezonance. Jer se boje. Jer im ne nelagodno.
Prema tome, moj je prijedlog: Otkupiti prava prikazivanja filma, prikazati ga na televiziji, održati panel diskusije i prikazivati ovaj film, dok smo sigurni da su ga vidjeli svi. A vi gospođo, molim Vas, jednu kopiju filma pošaljite onoj gospodi Loborec ili kako se već zove. I vidjet ćete da vas više neće zvati.
I danas je projekcija gotova.
Žagor razočaranih ljudi u dvorani nakon odgledanog filma. Shvatili su da spasa nema njihovim najbližima, jer ni oni neće htjeti na magnetnu.
