Na desnoj stranici portala Spectatorblog, nalazi se brojač.

Koji otkucava, ako ga malo pogledate, vidjet ćete da odbrojava u natrag. Ko ono kada se odbrojava za lansiranje rakete.

Brojač je podešen na 27.09.2018..

Stoprvi dan vladavine Gordana Marasa u zagrebačkom SDP-u.

Prema mojem obećanju, do tada nema kritike ovog predsjednika zagrebačkog SDP-a.

Naravno, ako će u tom trenutku imati više čime zapovijedati.

Ne, ni malo ne sumnjam u dobru volju, ogromnu energiju Marasovu (koju je dva puta iskazao u dvije godine, prvi puta za vrijeme parlamentarnih izbora, a drugi puta sada, kada je bio daleko najagilniji kandidat za predsjednika).

Naime, Marasu je igrom zle sudbine u krilo upao užasno vreli i usijani kamen. Nije krumpir, nego baš kamen.

Vrlo je teško onima izvan Zagreba, a vjerujte mi, svi mi znatiželjno pratimo što se događa u Zagrebu, pojasniti u čemu je stvar.

Probati ću pojednostavljeno.

Dakle, zagrebačkom organizacijom upravlja Milan Bandić. Već punih dvadeset godina.

Od 1998.

Nakon Bandićeve kandidature za predsjednika države, mimo volje vrha stranke, uslijedio je crveni karton.

Zagreb dobiva povjerenika, Ivu Jelušića, bilo je to vrijeme kada je Ivo Jelušić još bio osoba kojoj se moglo vjerovati, za razliku od danas.

Ivo Jelušić raspisuje izbore za predsjednika organizacije, ne mogu točno tvrditi, mislim, mogu, ali ne mogu pisati o detaljima, jer sam ih zaboravio, da ne bih zaboravio, sve sam lijepo zapisao, ali sam bilješku izgubio.

Naime, navodno, da je u to vrijeme bila volja vrha stranke da se za predsjednika Zagreba kandidira upravo Ivo Jelušić, a mladi Bernardić se nije trebao kandidirati, na što je on i pristao.

Međutim Bernardić se kandidirao i postao predsjednik gradske organizacije. Naguzio i Jelušića i rukovodstvo stranke, a kao što sada vidimo i dugoročno naguzio socijaldemokraciju u Zagrebu.

Bernardić, koji je do tada slovio kao jedan od ljudi iz Bandićevog najbližeg kruga, Bandićev učenik, preuzima gradsku organizaciju u kojoj je vrlo velika većina članova vezana i odana  Bandiću, naročito oni članovi u upravljačkim strukturama.

Povezanost je bila naravno, financijske naravi. Bandić je vrlo široke ruke, benevolentno uhljebljivao, dok je bio na vlasti, članove SDP-a u Holding i gradsku upravu. Svi su oni bili zaposleni „kod Bandića“, na najmanje, pristojnim plaćama, pa do visokih.

Davor Bernardić, kao predsjednik gradske organizacije, nije učinio ama baš ništa da smanji utjecaj Milana Bandića, koji se poput bršljana ovio oko  stranke i neprekidno je guši.

Naprotiv, upravo su ti ljudi postali Bernardićev prvi ešalon, koji bi se trebao, po biti samog političkog djelovanja, boriti za boljitak grada, spriječiti totalnu devastaciju grada, koju sistematski provodi Milan Bandić.

Da pojasnim, ujutro od 7-15, rade kod Milana Bandića, komuniciraju sa njime, ponekad popiju kavu, svaki mjesec padne dobra plaća, koju, htjeli to priznati ili ne, dobivaju njegovom milošću.

Dođu doma oko 16, ručaju, odmore se sat dva i onda obuku pancirke, naoružaju se do zuba i idu ratovati protiv Milana Bandića, koji im daje plaće.

I građani bi im trebali vjerovati?

Koga vi to jebete, dragi moji SDP-ovci?

Namjerno sam napisao građani, jer upravo ta kategorija, građani su davno proniknuli u tu igru, pa mirno i sabrano, dostojanstveno, izađu na izbore i zaokruže.

Stranku Milana Bandića.

Jer svako od njih više voli original od trećerazredne kopije.

Građani su to već u dva izborna ciklusa proniknuli, a SDP-ovci nisu.

Jesu, ali i tu treba pojašnjenje.

Gradska organizacija koja je u rasulu dugo vremena (u sportu kada imaš loše rezultate, dovedeš novog trenera, da se spasi što se spasiti da), krivicom ljudi oko Davora Bernardića, broj osvojenih mandata rapidno pada.

Pa su recimo na sadašnjim izborima u predsjedništvo stranke grada Zagreba, plasirali se teški izborni gubitnici, čiju su pravu vrijednost građani shvatili, a SDP-ovci su na njih ponosni.

SDP-ovci su ko Srbi.

Slave svoje poraze.

Situacija će u Zagrebu biti i dalje takva, bez obzira na izbor Marasa. Jer je debelo koruptivni sustav jedan čovjek jedan glas, koji je od dobre zamisli pretvoren u političku nakazu, iznjedrio ljude koji su bremeniti potkapacitiranošću, aferama, neznanjem, ambicijama daleko većim od objektivne stvarnosti. ovdje svakako treba izuzeti Mladena Pejnovića, poštenog i časnog čovjeka, koji shvaća što čeka straku sa ovakvim rukovodstvom. Ali, gospodin  Pejnović je zreo čovjek, sa karijerom iza sebe, neovisan o Bandiću. Istini sa volju, treba priznati da su ga u izbornim mućkama preveslali,obećavši mu mjesto potpredsjednika, što naravno nisu održali.

To što se javnost dugo vremena zabavlja stanjem i budalaštinama koje se događaju u SDP-u, rezultira padom popularnosti stranke.

Ime SDP-a, nekada vrlo snažnog branda, u potpunosti je kompromitirano, mislim, siguran sam da se to ime više ne može oprati ničime.

Svakako ga ne bi trebalo mijenjati, jer je to samo kozmetička promjena, bez suštine, pa bi ga ova ista ekipa kompromitirala za mjesec da. Pa tako u krug.

Dakle, u strukturi onih SDP-ovaca koji izlaze na stranačke izbore, prevladavaju ovisnici o Milanu Bandiću i oni, poput Opus Dei, zaokružuju samo članove iz svoje sekte.

Sve ovo pišem ponukan dobrim člankom gospođe Ivanke Tome u Jutranjem, u kojem se članovi predsjedništva izražavaju, jedan po jedan, kakav je njihov stav o eventualnom pokušaju rušenja Davora Bernardića, Bandićevog đaka.

Stav je, da prostite HAHAHAHAHA

Mnogi od njih su direktno vezani za Milana, pa se naravno izjašnjavaju pričama o demokraciji, o tome da treba ostaviti Bernardića do kraja mandata.

A Maras, unatoč svojim dobrim nakanama, može samo puhati u frulu, ako shvaćate što želim reći.

Jednako kao i Bernardić, i ova grupa svirača izabrana je na legalnim izborima, čija je priprema bila sve ali ne legalna.

Ma čak ni malo!

Oni imaju izborni legalitet baziran na teško kompromitiranim izborima u lipnju.

To je ko da se kurčiš diplomom univerziteta u Odžacima, koju si platio 100 KM.

Možda ja griješim.

Volio bih da sam u krivu, spreman sam tim ljudima uistinu se ispričati za sve što sam do sada napisao.

Ako, radi svojeg digniteta i legaliteta, daju otkaz u poduzećima u kojima rade za Bandića i oni i njihove obitelji.

Neka dokažu svoje poštenje.

Do tada, isprike nema.

A sat na mom portalu otkucavati će i dalje.

Tik Tak Tik Tak…

Njima svakako ne.

Samo Marasu i SDP-u.

Jer oni rezervni položaj imaju u BM 365.

Evo dragi moji koji niste Purgeri, da li ste shvatili o čemu se radi?