Dolazi nam Olimpijada u Tokiju. Sjećam se otvaranja prošle tokijske. Car Hirohito onako malešan, u uniformici, držao je desnu ruku podignutu na pozdrav, a moj susjed Franjo Prvoborac mu je jebo sve po spisku. Zapljucko je skroz novi Rudi Čajavec televizor.

Sportaši se skupljaju, novinari u ovoj Vukojebini, koji su završili nekakve škole koje su valjda cijenjene u Vukojebini, ispraćaju sportaše i pod njušku im guraju krušku. Postavljaju seratorska pitanja koja prosječno obrazovanog Hrvata nokautiraju.

A krevetac je od kartona, postavljen na kartonske kutije. Lijepe, bijele, čiste, ali, ipak samo kartonske.

Pa su tipa koji ide na Olimpijadu da bi ga tamo lemali po glavi i on lemao druge po glavi, jer mu je posao dobivat i davat udarce u glavu, pitali što on misli o koroni. Tip je onako, misaone face, ko da mora u par riječi objasnit teoriju relativiteta, uzdahnuo i važno ispalio Ma kakva korona, to je sve  izmišljotina.

E jebem li te televizijo, jebem i one koji pitaju svakoga svašta.

Jebem i urednike, a jebem i vlasnike televizije koji to sve skupa ne pošalju u kurac. Ili su i oni konjine?

Tip kojeg desetak godina svaki dan lemaju po tintari, ne čini mi se prikladan za bilo kakva pitanja. Tip koji jedva uspije hodat, disat i žvakat kaugumu istovremeno, je po mišljenju nekakve glupave novinarke baš relevantan za davati mišljenje. O bilo čemu.

Ali, baš takvi su meta novinara debila, koji svojim kretenlukom formiraju javno mišljenje.

Pa će frizerka Sandra koja je inače antivakserica, sutra dok tapira neku babetinu iz staračkog doma, tumačit da je korona izmišljotina jerbo,  evo i onaj boksač je izjavio na televiziji onoj novinarki.

Tog što ga po tintari lemaju u tom Tokiju čeka iznenađenje.

Soba oskudno namještena, Udobniju sobu ima čak i Kazo Bačić. Njemu daju i sapun, skliski, za tuširanje.

U Olimpijskom selu, u sobi u kojoj će biti smješten u pauzama lemanja po tikvi, čeka ga oskudno namještena soba. Ormar i krevet.

A krevetac je od kartona, postavljen na kartonske kutije. Lijepe, bijele, čiste, ali, ipak samo kartonske.

Nekako taman za izdržat njegovu težinu. Jerbo je korona, pa je zbog zato krevet od kartona.

Kartonski krevet u hotelskoj sobi, kao sredstvo u borbi protiv korone.

Lukavi Japoši se dosjetili, pa se projektant, gospodin  Nakaru Michichi, dosjetio da nisu sve sportašice oličenje pameti, da svakako među njima ima i neka koju bi mogao privući intelekt ovoga kojeg lemaju u glavu, a čiji je intelekt privukao i novinarku na televiziji u Hrvatskoj. Pa ako je ta još i kak bi rekli Zagorci, šteča, iliti tjerljiva, mogli bi vježbati parternu gimnastiku u krevetu rečenog tuktualca iz Hrvatske.

Jer je poznata olimpijska deviza What happens in the village stays in the village. Na prošlim Olimpijadama dijelili su se kurtoni u neograničenim količinama, da se priječi širene side.

E, a tu ih je čekao dragi Nakaru. Pa se dosjetio da krevete napravi od kartona, pa ako se razgaće i malo povaljaju po krevetu, evo njih na podu.

Nasmijao se dobri i dragi Nakaru Michichi, jerbo je svojom idejom znatno doprinio smanjenju rizika širenja zaraze.

Na prošlim Olimpijadama takmičarima je dijeljeno na milione kurtona, a sada samo kreveti od kartona.

Eto, do tuda smo došli.