Na parlamentarnim izborima, SDP je u Gradu Zagrebu (I izborna jedinica) postigao katastrofalan rezultat. Osvojivši tri, a u stvari dva mandata, pa su se u Sabor smjestili Davor Bernardić i Nikša Vukas, koji je osvojio mizerna 132 glasa.
Treći mandat, drugi na listi je onaj trgovački mandat, Anke Mrak Taritaš, koja je shvatila da Sabora neće vidjeti, ali je dobrom trgovinom uspjela ući u Sabor, isključivo uz blagoslov Davora Bernardića, potisnuvši tako članove SDP-a u zaborav.
Mnogi članovi zagrebačkog SDP-a jako su zamjerili svom izabranom predsjedniku Gordanu Marasu, njegovu avanturu s kandidaturom za EU parlament.
Sjećate li se one njegove glupave kampanje 007 i nagradne igre s podjelom blendera. I onih zamornih trenutaka u Saboru s naljepnicom na laptopu?
Nažalost sjećamo se.
Na netom završenim izborima, Gordan Maras je svakako napredovao, jer je na litsi bio šesti.
Ispred predsjednika GO SDP Zagreba, svakako najveće i najvažnije organizacije SDP-a u Hrvatskoj na listu su naljepljeni su slabašni Goran Aleksić, predsjednik stranke SNAGA i Božica Uroić, članica SDP iz Zagreba, koji su zajedno osvojili mizernih 797 glasova zajedno (Uroić 120).
Gordanu Marasu je svakako bilo jasno da mu je ovo vrlo vjerojatno zadnja kampanja, ako se ne desi neko čudo. Vodio je kampanju oštro i beskompromisno, sve samo da bi svoju guzičicu utrpao još četiri godine na dobro plaćeno mjesto u Saboru.
Čudo se nije desilo, Gordan Maras, predsjednik zagrebačkog SDP-a, saborski zastupnik (onda), bivši ministar poduzetništva i obrta, bivši putnik u Ameriku, bivši poslovni direktor SDP-a, bivši poslovni direktor HOC Bjelolasica, postao je bivši saborski zastupnik, osvojivši 2.382 glasa, manje od Mirele Holly nestranačke kandidatkinje i Ive Josipovića, čiji stranački status mi nije jasan.
Sabor će tako ostati bez jednog od najzvrndavijih i najnapornijih samopromotera u svojoj povijesti..
Njegovo djelovanje u Saboru moglo bi se opisati riječima svakom loncu poklopac.
Docirao je svima i svakome, znao je sve, hvalio se svojim radom u realnom sektoru.
Da bi sada koristio čarobno pravo 6+6. Što dalje od realnog sektora, kojeg je svojim znanjem i iskustvom mogao spasiti. A eto nije!
Prilično neodgovorno prema društvu zar ne?
Priča mi čovjek, da Gordan Maras ima sposobnost da se ne trepnuvši, odrekne i okrene leđa onima koji su ga podržavali i bili mu odani. Ili da ih se naprosto odrekne, Sve u svrhu vlastitog probitka.
Lijepo! Priznam, nisam vjerovao, dok mi nije argumentirano sve obrazložio
Valja iskreno priznati dvije stvari.
Gordan Maras po uvjerenju jest uvjereni ljevičar. To nikada nije bilo dvojbeno.
Kod njega nema ni traga nekakvoj pragmatičnosti koja bi mogla olabaviti njegova ljevičarska uvjerenja.
U Saboru je svakako on bio najvjerniji štovatelj ideje SDP-a.
Drugo, Gordan Maras svakako nije sada, a nije nikada ni bio pripadnik Bandićevog klana, koji još i danas drma Zagrebom, samim time drmajući i njegovu fotelju u Praškoj, a u Sabor se plasiralo nekoliko Bandićevih eksponenata na listama SDP-a.
I danas je Gordan Maras politička prošlost.
Pridružio se vojsci ljudi koji su u jednom trenutku drmali našim životima, a danas se samo grebe o državnu kasu, koristeći povlasticu šest + šest.
S nostalgijom se sjećam njegovih riječi samohvale, višestruko ponavljanih o iskustvu rada u realnom sektoru.
Ono malo što je, kao dvadesetogodišnjak radio u HOC Bjelolasica, a Maras to računa kao rad u realnom sektoru, svakako nije rad u realnom sektoru
Jer, da pojasnim, HOC Bjelolasica je državno poduzeće, seljački rečeno, kad dođe u zonu gubitaka, ne ide u stečaj, nego država posegne u džep i rješava problem.
Maksima komunikacije, u kojima je bio direktor, iz poštovanja prema liku i djelu Ivice Račana, ne bih o tome pisao.
Rad u Maksima komunikacijama naprosto blage veze s realnim sektorom nema.
Iz poštovanja prema nekadašnjem SDP-u, ne bih pisao o ulozi i načinu rada Gordana Marasa na mjestu Poslovnog direktora SDP-a, o tome se priča na drugim mjestima.
Kakav je bio ministar malog poduzetništva, to vam ja ne znam, ali znam da sam često šetao Ilicom od Britanca do Trga Francuske Republike, kupujući po trgovinama, a vrlo velik postotak tih trgovina, kojima su vlasnici mali poduzetnici, nakon njegovog mandata, imaju izloge oblijepljene novinama, s natpisima PRODAJE SE, ili IZNAJMLJUJE SE.
Možda da se taj dio Ilice nazove imenom Gordana Marasa? Bilo bi posve primjereno.
Gordanu Marasu ostaju još samo dvije utješne nagrade.
Prva je onih šest + šest, koja iznosi oko četvrt miliona kuna bruto, što nije za bacit, a tako izgleda da misli i Maras.
Druga utješna nagrada je trenutno predsjedništvo nad zagrebačkim SDP-om. Kažem trenutno, jer i danas, pune dvije godine i dva mjeseca nakon izbora, Gordan Maras nije stavio šapu na uzde nad zagrebačkom organizacijom, a siguran sam da i neće. Za SDP Gordan Maras je samo jedna prolazna faza.
Sve u svemu, malo sam tužan.
U pola godine ostao sam bez nekoliko muza, bez nekoliko ljudi koji su bili vječita inspiracija. Otišla je Kolinda, za kojom osjećam i danas tugu, jer mi je bila neiscrpna inspiracija.
Doduše, Zoran Milanović, pod čijim skutima je rastao upravo Gordan Maras, se s podosta uspjeha uspinje na njeno mjesto, mlad je i perspektivan, vidjet ćemo. Za sada mu ide odlično!
Otišao je i Gordan Maras, zaposlivši se u poduzeću 6+6.
Jer on zna, da se u realnom sektoru ne počinje u 47. godini života. Unatoč dvije godina rada u firmi koju je proglasio realnim sektorom
Čuo je da je tamo zajebano.
Vjerujte mi gospodine Maras, u realnom sektoru puno je zajebanije nego što su Vam pričali!
