Počinje škola. Za mjesec dana. Pripreme su u tijeku. Stanje je uobičajeno!
Škole u Zagrebu koje su stradale u potresu, ne obnavljaju se.
Ministar Fuchs najavljuje početak školske godine, ističući da će učenici ići u škole, uz mjere opreza. Morati će prati ruke. Brisati ih.
A u školama nema sapuna. Nema ni ubrusa. Nema ni tople vode u mnogim školama.
Ali, svejedno, oni će ruke prati.
Klinci ne sluteći što ih čeka provode dane u ljenčarenju.
Dan prije početka škole, u nedjelju, morat će ustati ranije.
Užurbano spremati stvari u torbu, pazeći što ne zaborave. Brižna majka pregledati će da li je sve u redu, a onim prvašićima majke će same složiti torbu.
Kčerkama će počešljati kosu, napraviti kečke, ili rep, obući će ima najljepšu haljinicu, a dječaci će uredno počešljani, u novim hlačama, zajedno sa svojim roditeljima izaći iz kuće, s ogromnom torbetinom navaljenom na leđa.
Jer, biti će to veliki dan.
Blagoslov djece i školskog pribora.
U crkvi na nedjeljnoj misi.
Pa će don Ante, vragolasto i pogledom punim ljubavi odmjeravati dječačiće koji prilaze s otvorenim ruksacima, svetom vodicom blagoslivat šestare, grafitne olovke, trokute i kutomjere, ali i bilježnice i knjige.
Valjda će svaki učenik morati izvaditi knjigu iz vjeronauka da je brižni don Ante s velikom pažnjom poškropi svetom vodicom.
Priča mi jedna majka, da je zabrinuta, jer ne zna što će biti kada njen jedinac potroši grafitne olovku, onu posvećenu.
Kako će njen Hrvoje pisati neprosvjećenom olovkom?
Pa se pametnica dosjetila, kupila je tucet komada grafitnih olovaka i sve pripremila za blagoslov.
Što ako neki dječačić, koji shvati da školski šestar služi da bi njime pikao u guzicu druge đake, na opće veselje sviju u razredu, izgubi šestar?
Rješenje je naravno jednostavno.
Roditelji će mu kupiti novi šestar, pa ga s veseljem poslati u sakristiju don Anti, onom koji je tako umiljato gledao njihovog sina.
Pa će don Ante poškropiti.
I šestar i malog Hrvoja!
[embedyt] https://www.youtube.com/watch?v=FoI9nj_5NWk[/embedyt]
